Jasan Pogled
Ništa ne miruje. Sve je u haotičnom stanju. U tom haosu, ispod površinske glazure, vlada duboka harmonija. Funkcionisanje ustrojstva je dovedeno do savršenosti ispod slojevite mirijade ćelijskih završetaka. Ali, po nekom nepisanom zakonu, ko se uhvati u koštac sa ciljem da pronikne u suštinsko stanje stvari – nailazi na beton. […]
Tiši od tihog glas je tvoj,modrija od neba tvoja je kosa,a ti si ganutljiva kao prolaznost i sve se tvoje rađa iz neprimjetnoga.Iz neprimjetnoga ljubav tvoja,i čežnja srca umiljatog,i svaka riječ tvojakao znamen svijeta rascjepljenau neutješnosti tvojih očiju. Patrik Weiss
Aria #1 evisceratesoul.mp3 Posmatra čašu visokog postolja i tamno vino u njoj. S desne strane čeka papir. Prazan. Na omotu kompaktnog diska je slika astronauta iz čijeg tijela se izdiže dim purpurne boje. Play. Drobi se nebo, u parčad, do prašine, a na vidiku nema ni najfinijeg nagovještaja razvedravanja. Kad […]
Filozofija Da ima pametnija posla, ne bi filozofirao. U tome je filozofija čovjekolikih. Filozof je prognanik u njihovoj veleumnoj postojbini. Niko se ne boji pameti koliko slavni pametari. Kad osjete pamet, streknu kao od smrtne ure. A najviše se hvale pameću koju su cugnuli sa majčinim mlijekom. I sve drže […]
Ja sam posmatrač. Sad to već sasvim pouzdano znam. Ako sam se do prije mjeseci i nedjelja i kolebao, sumnjao, oko toga šta je zapravo moje pravo zanimanje, sada to nije ni malo pod znakom pitanja. Ja sam posmatrač. Bez sumnje, ja i dalje radim u onoj prodavnici. Market srednje […]
NoćiPortorika Stigla jeurna Ženepredgrađa Iz Katanja Rumomisprskanakost Dušan Mijušković
Idejno lobotomiran i praznog stomaka, skoro posustajući, našao sam se pokraj starog pazarišta. Na prostranoj, ošurenoj livadi nalazila se jedna šupa u kojoj se nešto krčkalo. Stari čovjek u kafenom kožuhu je cijepao drva. Držao se prilično dobro za svoje godine. Primjetivši me, nije prestajao sa radom. Samo se, okrenuvši […]
Moja depresija voli da izađe u šetnju,šepuri se kao pauni stavlja mi šake na oči,a šake su joj toplei lako me prevare,poznate su i mirišu na limun,a vi se pitate otkudpaunu šake –moja depresija je mitsko biće –koje nudi bijegod poznatog,pola paun,pola čovjek,odsad i dovijek. Moja depresija mi plete džempereu […]
za Marka Srenda Kada je ušao u prostoriju vitak i veoma visok svetlost je postala sivo-srebrna izgovorio je „poum“ produžavajući glas „o“ koji se skotrljao do vrha moje cipele knjigu iz koje je čitao držao je levom rukom dok se desna kretala po vazduhu najlepša ruka koju sam videla […]
Fenjer Šta li im sad sine i pokaže put… To što im sjaji, to što im blješti i nije svijetlo. To im je neki usijani mrak. To im je mrkalište što se blista. Čovjekoliki gaze kao da Savaota vide, a ne vide ni prst pred nosom. Ne vide ni sebe, […]