Kad ti pričam o gorštacima, ti ne slušaš. Mislim, slušaš, ali ne čuješ. O hajdučkim konacima i glavosjecima. O sabljama u krvi, o barutu. O prisojima, osojima, nemanjićkim vinogradima, grobljima, junačkoj sreći. O guslama i korotnim maramama, o zmajskim jamama. O moračkim urvinama i vrletima. O krvavom mjesecu, o onome […]
Art
Pritajenost
Zvekir ponavlja udaracnikog nemanajzad nervozno odbrojavanikogiza vratapod jastukompod kamenom Ni u bubu prerušen nekoni u detlića zatočenni u tihe šupljinekorala nastanjen Samo u njoj neko kucanad špijunku zenice nadnesensumnjičav nad pritajenošćuneće da ode Zorica Bajin Đukanović
Sirovo u meni
Sirovo u meniuvek pobeđuje sa raskošne trpezebiramjednostavne, jakeukusešto ne ostavljajuiza sebesumnjui glad iz obilja tananih mirisado mene dopirusamo oštre notekoje potiskuju ostale i kad se predamnomprospesav predeoljudske mislija se hvatam neprerađenih rečiizbačenih iz potrebe što nisu nastale promišljanjemnego povraćanjem u papir onihšto ne mogu da svare ovaj svetjakim želucem i […]
Afrodita III
Afrodita stoji u sredKoncentracionog logora stvarnosti,I kao dim puzi njena lepotaPo sprženim telima reči i ljudi,Naričući zaSpektakularnim izjavama LepoteI ostavkama prošlostiI nevidljivim paradama sadašnjostiU koncentracionom logoru rečiKoji pokušava pesmu da zameniNjenom lepotom posrnulomU svetski tok događaja. Sanda Ristić Stojanović
Mala moja – Ti si ova u bijeloj haljinici, drugi red treća slijeva?
– Ti si ova u bijeloj haljinici, drugi red treća slijeva?– Koja?– Pe evo, ova.– Ova u bijeloj haljinici?– Ta.– Što misliš da sam ta?– Pa tako…– Što, pa tako?– Pa…eto…tako, kako što tako?!– Pa objasni, je li problem da objasniš?!– Pa tako…mislim…– Pa baš ne ličim!– Pa…meni ličiš!– Ova […]
Čovek
Čvrsto stegne misterijusvog imena i zemlje,otklon od sopstvene memorije ga gleda,kao vek,kao civilizacija,kao nesavladivost,kao ptica svih reka pobuna. Iz utrobe njegoveiskaču mehanizmi njegovih dana inamotavaju obrataje njegovih reči,na osovine tektonskih poremećaja,njegovih vekova,njegovih slika,što čupaju strast iz očiju svakakvih tama. Sanda Ristić Stojanović
Mala moja – Sad zamisli želju, zamisliću i ja
Sad zamisli želju, zamisliću i ja.Zatvori oči dok zamišljaš, zatvoriću i ja.Otvori oči kad ti kažem.I ja ću otvoriti.Sad otvori oči…Je li ti se želja ispunila?Meni jeste… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač – Povelja, Kraljevo
Neki ljudi
Neki ljudi tako živečitav mesecceo život… gunđam u sebi kad pobunapočneda rovari vrebajući parčence mrakau kome mogu da pustimsve gladno strasti, krajnosti, grubosti da divlja pa ga vratimna povodac umornood besmislenog lutanja i ponovo se setim da neki ljudi bez toga mogusvaki mesec ceo život šta je to sa mnom? […]
Mala moja – Zamisli i bunar
Zamisli i bunar.Naš bunar, naša voda…Nagnemo se, a u dubokom oku naša lica.Naježiš se od jutarnje jedrine…Dodirnem ti golu nadlakticu.Vitlom izvlačiš kofu, u dubini zazvoni…Prignem se i raskoračim, pripremim pregršt…Pa izlaziš iz zamišljaja kao bunarska voda iz dubine…Umijem se vodom iz našeg bunara… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač […]
Ko smo mi?
Brodolomnici one reči koja se nasukana našu reč život. Sveci, jedne lomače našeg prisustva.Oblačnosti, naše veze sa nebom i prizvuk čoveka – strasti u hladnoći vekova.Rukopis, koji ima ulogu bodljikave žice oko pesme života. Srce, dvojnik apsurda,glumi dvoboj zaboravljenih strasti. Sveci, lomače razgovorljivekao krilo crnog labuda. Sanda Ristić Stojanović

