Ove godine zima je bila blaga, gotovo bez pahulje snijega, sve je iz životinjskog i biljnog svijeta preživjelo, prijatelji i neprijatelji, i sada, sada je lipanj, sve što je skriveno i neskriveno raste, cvate, kreće se, množi u zraku, na zemlji, u vodi, unutra i vani, veselo je kao u […]
Art
Klatno
A iznad naslagano se kreće klatnolažni metronomotkucava i brojidok tegotežao od naših strahova i strepnjene pretegnetolikoda pokida nit I mi čekamo mirno potčinjeni tom ritmuda se desi neminovno u nekom obliku koji još ne znamo i koji će odrediti količinu patnje koja čeka na nas Aleksandra Leković
Mala moja – Postoje neke nebitne važne stvarčice
Postoje neke nebitne važne stvarčice.Recimo – dugme.Dugme ti je kao život.Podrazumjevajuća mala okruglina koje se sjetiš kad je izgubiš…Pa pomisliš: Kako ću bez dugmeta?Ili: Morao sam da pričuvam ovo dugme.Pa još: Da sam ga na vrijeme pričvrstio, bilo bi na svom mjestu.A dugo se klatilo, moljakalo, kao gluvo zvono…Zato volim […]
Kafkin kalfa
Od straha spavam pod lambama U sne mi dolazi mladi Kafka –Po tijelu tetovažu ima crnuIz doba službovanjaU mašerskoj Tuli Deder mi ovo s kožom zguliVolio bih da je baremMrtav nemam –Zbori To više ne smije da se ponovi U logoruS ruku mladićevihArijevsko perem mastilo Ja ponositiKafkin kalfa – zdušanSmislih […]
Mala moja – Dođe mi da te zovnem i da ti kažem
Dođe mi da te zovnem i da ti kažem:– Budi tu i slušaj…A ti bi rekla:– Evo me, šta da slušam?A ja bih rekao:– Slušaj kako moje sporo pero pijucka mastilo…A ti bi se ovlaš začudila.A ja bih nastavio:– Čuješ li kako je žedno?A ti bi se upinjala da čuješ.A […]
Sićušnost u morskom prostranstvu
Oko mene je sve sama voda. Nema kopna ni na vidiku. Spajaju se nebo i more, ne zna se gdje počinje jedno a gdje završava drugo. Moje ruke plutaju. Moje noge plutaju. Moja kosa lebdi oko mene. Moja leđa lebde na površini. Sunce mi prži lice, zasljepljuje me. Moram žmiriti, […]
Rut
Skinuli je sa svoda svetlucavui nazvali je žutaonda je umnožili eksponencijalnoi jednu dali meni kao brošpokrila sam je dlanomda je zaštitim od pogledatu mi dlan progoreosa čijom ću plaveti mešatisipino mastilo svog pogleda Sa novom zvezdom na epoletiu škripavim čizmamazategnut da pršti i pod pojasomu senzualnom iskušenjuda posrne u zabranivoleti […]
Lagano
Ja sam samo vazduhnevidljivabez težinepotrebnasamo kad me nemaponekad se igram rečimaumesto lišćavrtim ihraznosimisprobavam čvrstinubiram bojeponekad samo mirujempopuštam pritisku trpim težinu nemam snage za dahponekad čekam udarda me pokrene i naterada raščistim paučinui ćoškove u koje guramsve što želima ne mogu Aleksandra Leković
Danijel Dragojević – Kiša
Kada te više ne bude, bit ćeš kiša i povremeno padati po Dubrovniku. Rominjat ćeš, pljuštati, sipiti, šumiti po krovovima, ulicama, stablima, po vrtovima, glavama, kišobranima: bit ćeš na svemu i na pojedinostima: takva će biti narav tvojih dolazaka. Poslije toliko penjanja silazit ćeš u svačiju žeđ; žeđ ljudi, stvari, […]
Mala moja – Uhvati me čežnja
Uhvati me čežnja.Sunce, more, čamac.Mali čamac, velika čežnja, beskrajno more…Običan drveni plavi čun na vesla.Obična lahorasta čežnja, na srce…Obično beskrajno more po kome plovi običan čamaci obična čežnja…I vesla.I nježno pljuskanje.I moje ruke, taman snažne.Za čamac, za more, za čežnju, za tebe u čamcu.Za tvoj šešir sa plavom trakom… Boris […]

