Jasan Pogled
Kako glasi definicija savremenog roba Piše: Slobodan Vladušić Pre nekoliko nedelja razgovarao sam sa prijateljem koji mi se žalio da tokom zime nikako nije mogao da smanji troškove grejanja za toliko koliko bi mogao da plati, iako je zaposlen. Nisam se usudio da ga pitam koliko mu je stepeni bilo […]
Teško je danas spominjati slobodu štampe a da vas ne optuže za neumjerenost ili da ste Mata Hari ili da vas ne uvjeravaju kako ste Staljinov rođak. Međutim ta je sloboda jedno od lica uopšte i treba razumjeti našu ustrajnost u njenoj odbrani ako priznamo da ne postoji nijedan drugi […]
Piše: Nenad Veličković Preokreći se, sine. Slabom sam te opremom na pogrešan put uputio. Pravda, jednakost, sloboda – krupne riječi zveckaju kao praporci na ludinoj kapi. Preokreći se, postani jedan od njih. Pristupi im. Upiši se. Učlani se. Partije su ovdje jedina perspektivna preduzeća. Priđi im ponizno, poljubi ruku […]
Piše: Jovanka Živanović Ima dve godine kako sam prestala da čitam knjige. Kod mene je ta aktivnost presečena naglo, onako kako se odriču poroka oni koji to nisu nikada pokušavali sve sumnjajući u snagu svoje volje, i odjednom… cap – gotovo. A čitala sam glađu zavisnika, nekoliko knjiga nedeljno, prosta […]
Piše: Miodrag Lekić Priča koja slijedi ima tri dijela. Radi se, zapravo, samo o fragmentima sadržaja, bogatog za, recimo, roman-rijeku ili sagu o porodici. Za razumijevanje naše teme, tačnije njenog prvog dijela, neophodno je citirati dijelove knjige Milovana Đilasa “Besudna zemlja”. Opisujući Kolašin (negdje dvadesetih godina prošlog vijeka), očima bistrog […]
Nismo sigurni šta on jeste po vlastodržačkoj nomenklaturi, ali smo sigurni da nije desna Gospodareva ruka. Čini nam se da je, istina ponekad, lijeva Gospodareva ruka, pa mu je, stoga, mjesto u režimskoj garnituri nekako poskrajnuto, odnosno – lijevo. Što i nije tako loše kada je u pitanju njegova politička […]
Aristotel je pisao da onaj ko hoće da razmotri pitanje najbolje države, treba najpre da odredi koji je način života najbolji, jer ako to ostane nepoznato, ne može se znati ni koje je državno uredenje najbolje… (Dnevnik, 1968) Koja je država dobra – ne znam. Ali je sasvim sigurno […]
To liči na ovaj i ovakav Nikšić. To nije sadizam. Nije mazohizam ni anarhizam. Nije nihilizam ni karijerizam. Nije snobizam ni despotizam. Nije kanibalizam… Slično je miloizmu. Ali nije samo to. To je počelo parolom: Da nećemo *ljeba jes*, glasaćemo dps! Nastavilo se srbočetništvom, pa se sjurilo u ozvjereno antisrpstvo […]
Država nije ništa drugo do dominacija i iskorištavanje, regulisano i sistematizovano. Pokušaćemo to pokazati ispitivanjem posledica upravljanja masama ljudi od strane manjine, na početku inteligentne i posvećene kao u, ako hoćete, idealnoj Državi, zasnovanoj na slobodnom ugovoru. Pretpostavimo da se upravljanje prepusti samo najboljim građanima. Na početku ovi građani su […]
Tri strasti, jednostavne ali neodoljive, su me nosile kroz život; čežnja za ljubavlju, traganje za znanjem, i nepodnošljivo žaljenje zbog patnje čovečanstva. Ove strasti, kao snažni vetrovi, su me nosile tamo i amo po svojevoljnom kursu, iznad velikog okeana patnje, dosežući same ivice očaja. Tragao sam za znanjem. Želeo sam […]