Jasan Pogled
Bio sam dete koje tek što je prohodalo. Moja dadilja me svaki dan vodila u javni park, pun brežuljaka i sa stazama posutim šljunkom, postojao je u njemu basen nad kojim se uzdizao strašni bronzani Neptun, obojen belom bojom, ukrašen svojim trozupcem. Labudovi su živeli u tom basenu. Jednoga […]
U gluho ja odrastoh vreme, Kad sav svet beše gluh i tih, Ljudima život beše breme, Sluhu suvišan beše stih. No mutno tek iz bezdna načuh Nejasnu huku, dalek grom, kopita ja gvožđe začuh I hiljadu letnog leda lom. Odgonetah: đođe li mi bednom Videti plavet novih struja, Vetrom slobode […]
Neki mlad i jak čovek gledaše svoj život Jednog jutra. Beše čisto i toplo. Sva njegova snaga posmatraše se Na suncu; disao je punim plućima, osećao je svoju Težinu i lakoću, svoju sirovu silinu i svoju Ljupku Veselost, moći svoga spola, svojih ruku, svoga Pogleda i svoga bistrog rasuđivanja. Posmatrao […]
U napuštenom čamcu bubnja tuča. * Turoban zimski krajolik; na ludu ženu laje seoski pas. * U zimskoj rijeci odbačena lješina crknutog psa. * Jesenji vjetar – živi smo i gledamo jedan drugog: ti i ja. * Gulim krušku – slatke se kapi cijede niz nož. * Željezničke šine. Niski […]
Mislim da me se zemlja sjetila, uzela me natrag tako nježno, slažući svoje tamne suknje, svoje džepove pune lišaja i sjemenja. Odspavala sam kao nikad prije, kamen u riječnom koritu, ništa između mene i bijele vatre zvijezda osim mojih misli, a one su plovile lake kao moljci među granama savršenog […]
Tek sam na samrtnoj postelji shvatio da me je dotle dovela Jenyna zloba. Meni je bilo sedamdeset, njoj trideset i pet, iscrpio sam se i postao sjena u želji da zadovoljim Jeny, rumenu Jeny punu života… Moja mudrost, ljepota mog duha nisu joj, zaista, značili ništa i neprestano je […]
Rijeka donosi jesen dugo umire grad i u nama toliko ljeta mi smo siročad svijeta Reci da li ćeš noćas moći ostavit sve svoju kuću, navike, ljude i poći a ne znati gdje Neka svi mržnjom isprate nas ali draga, život čeka, sad je čas čitav svijet biće tvoj […]
Poštovani gospodine Fridrih, čini mi se da vas vidim, da, na terasi sanatorijuma, u svitanje, dok pada magla i poj razara grla ptica. Omanji ste, glave reljefne poput metka, pišete novu knjigu oko vas struji neobična energija: Čini mi se da vidim vaše misli koje poigravaju kao velika vojska. Znate […]
Um ne može spavati, može samo ležati budan i daviti se, slušajući kako se snijeg okuplja kao na posljednji juriš. Priželjkuje da je ovdje Čehov i da mu prepiše nešto – tri kapi valerijane, čašu ružine vode – bilo što, nije važno. Um bi volio otići odavde, ravno na snijeg. […]
Ugodan je šum vode Onome kome dodija crni šljunak Ugodan je zaobljenom dlanu Okrugli mramor stupa Ugodni su tonovi, labirinti vode Među limunovim nasadima, Ugodna je glazba zejela, ugodna je ljubav i ugodna molitva Upućena Bogu koji je sam Ugodan je jasmin Tašt je jatagan Ispred dugačkih kopalja mnoštva Tašto […]