Njegoš Postoji li i jedan jedini kamen u kamenom leglu koji nijesi obesmrtio i kojim te nijesu kamenovali… I postoji li ijedna smrt kojom te čovjekoliki nijesu usmrtili… I postoji li gore usmrćenje od ovoga što je tebe snašlo… Iako si vječan. I što li im opraštaš kad si još […]
Tag: Boris Jovanović
Bog u birtiji – Nebo
Nebo Još malo im neće ni trebati. Sve što imaju oposle na zemlji. Odrekli se svega što je svezano za nebo. Vele čovjekoliki: to im je višak. I još vele: to je jedini višak od kojeg glava zaboli. Ako im nebo prokaplje kišom-opsuju kišu. Ako ih umije suncem-spopadne ih zlovolja. […]
Bog u birtiji – Narod
Narod Oni kad se zgomilaju, pa još ozvijere, misle da su narod. Tako čovjekoliki u ime naroda satiru narod. Tako im je satiranje svog naroda postalo dokaz sopstvene narodnosti. A dokaza im nikad dosta. A što je više narodnih dokaza, sve je manje dokazanog naroda. I stalno fanfaraju nekakve narodne […]
Bog u birtiji – Nada
Nada Još samo da nju dokrajče i biće svoji na svome. Samo da još izbace i taj kamičak iz cokule kojom gaze lice svijeta. Žulja ih, mada je gotovo i nema. Kada je sasvim zatuku, čovjekolikima će biti potaman. Jer kako, o kako, uživati u žuđenom beznađu, kad je, može […]
Bog u birtiji – Morača
Najrađe bi je prodali đavolu, ali poneko se još pita. Najrađe bi joj popili vodu, pomalo se otima, pa ustuknu. I sva bi joj sela čovjekoliki sravnili, tako im se hoće. Još malo će i sama od sebe popadati. Više i nema krovova koji se dime. Možda ima jedan. Onaj […]
Bog u birtiji – Mit
Mit Razmitologizovali se skroz-naskroz. Razmagnetisali se-dibidus. Čovjekoliki bez mita-muva bez glave. Demistifikovali se-mortale. Eno ih sad-skakuću na jednoj nozi. To im nacionalna zabava. Kad nanjuše mit u nekoj rupi, nahuškaju jamare-razmitologe. Pa udri po mitu kao po guji-potajnici. Tek kad kamenuju mit, osjete nepodnošljivu lakoću postojanja. Naduju se od nje, […]
Bog u birtiji – Manastir
Manastir Sve je više bijeli leptir na latici vremena. Slučajno se začekao na litici, među čovjekolikima. Neko ga je nekada, gonjen silom čudesnosti, prizvao sa neba baš tu, pored divljih voda. Jedni mu mjerkaju stari temelj. Drugi mu zure u starije kube. Treći zvjere u najstariji krst. Hoćka im se […]
Bog u birtiji – Ljubav
Ljubav Možda su se nekada i voljeli. Svim srcem, bez kusura. U pauzama između ratova, između klanja. Pod slapom, na primjer-mjesečine, pod pljuskom, na primjer-sunčanice. Prosipala se ljubav kao suza vječnog odlaska. Može biti da je bilo ljubavi. Drhturilo je, sva je prilika, poneko crveno srculence. U pauzama između ratova, […]
Bog u birtiji – Ljeto
Ljeto Ne daju mu da uzri. Ne daju mu da bude dugo toplo ljeto. Ne daju ni da bude varljivo. Kao u onom divotnom filmu o jednom pravom varljivom ljetu. Na varoškoj ulici, pred bibliotekom, pored rijeke, u kafani. Dok hljeb miriše, a bruji pčela. Sa zrikavcima pravim i zvijezdama. […]
Bog u birtiji – Ljepota
Ljepota A ako je više nema, šta li će spasiti svijet… A ako je više nema, nema šta ni da se spasava. Gdje je god uoče, čovjekoliki je dobro izgaze, pa ispršte. Pa još i razmažu, da slučajno ne bi vaskrsla. Pa joj i tragove zacrne, da sakriju spomen. Pa […]