Jasan Pogled
Samo još da mu lešinu odnesu. Tako kažu. Kad su ga već ubili, jer im je povjerovao. A i muve zunzaraju, osjetile. Kako im se samo naivno pripustio. Kako da ga baš kurvari razdjeviče… Pa da zaklate zvona i da začate ne bi li mu prigušili plač. Da je znao, […]
Bilo je niklo. Krenulo u napredak. Bujnulo i zašarenilo, a nije iznijelo ploda. Čovjekoliki razvalili tarabu, obrstili kao gubari. Sve su progutali, sem sopstvene gladi. Rskali nedozrelo, mljackali zeleno. Upali u baštu, ostavili pustolinu. Da su popričekali, bilo bi taman svakome. Eno ih kako jekte od gladi pored zavaljene tarabe. […]
I sad se čovjekoliki okupljaju za astalom. Nije do okupljanja. Nije ni do astala. Do čovjekolikih je. Svale se tako, pa ćute. A ako ne ćute, bacaju kamenje. Ja tebi-kamen. Ti meni-kamen. Pa propadaju veselo kroz mutnu mrtvaju. Ili se posipaju pljevom riječi, strugotinama, opiljcima. Odavno im čaurice ne dime. […]
Anđeo I snijeg je pao, mada je bio nekakav maj. A u maju čovjekoliki zahroptani pred birtijom. Zahroptani birtijaši posuvraćenih rukava bijelih. Jer, bio je nekakav maj…sparno pod lobanjama. I među njima ovaj što ovo piskara. Zahroptan, zaroktan, posuvraćenih rukava bijelih… Zarakijan, zabrektan, zazvijeren, zakrvavljen, zarozan, zakanut… Sav nabrekao od […]
Alhemičari Odustali su. Objavili poraz. Nema kamena mudrosti. Ne postoji magnum opus. Razbili alembik i aludel, razidali atanor, prevrnuli kupelu, šutnuli retorte… Stala je fabrika čuda. Shvatili: ako i pronađu, uzalud su pronašli. Koga više interesuju čuda… Svaki magnum opus čovjekoliki su đavolisali, požderali i izmetnuli svako veliko djelo… Čemu […]
Boris Jovanović – Bog u Birtiji Izdavač: Zenit, Novi Sad Azbučnik poezije o ljudima koji samo nalikuju ljudima. Upečatljiv poetski krik očajnika o tome šta nam se dešava i hoćemo li, takvi kakvi jesmo, uopšte preživeti… Ima li Boga ili je on doista mrtav? Ili se zaputio i kao pokajnik […]
Napisah na ovom mjestu, lanjske godine, nešto o slobodi koja će možda doći, ali koja će, vjerovatno, zakasniti… Sada ne znamo je li došla, a ako je možda došla, sigurno je zakasnila. Ne znači to da nije trebala ni dolaziti. Bolja je i ovakva, precvala i gnjecava, klecava i trapava, […]
„Uopšte nije sporno postoji li Bog ili ne. Čovjek u svakom slučaju mora da živi kao da Bog postoji“ Imre Kertes Za početak dučićevska opomena: naivnost je osobina lijepih duša… Tek da bi se odagnala sumnja o utopističkom karakteru redaka koji slijede. Ako se već bira, a stalno se mora […]
Moglo bi biti da Zdravko zagledan u nebo u ovim važnim danima upravo sriče onu Simovićevu molitvu: „Daj mi, Bože, put Ko svilen končić Daj mi brda ko makova zrna Valja meni kroz iglene uši!” Može biti, jer je okrenut nebu i zagledan u planine… a planine, ko planine, samo ćute i gledaju onoga […]
Ovo u naslovu može biti i država i bolest, tako da ostaje dilema: živimo li u bolesti ili smo oboljeli u ovakvoj državi od nečega što se nikako ili teško liječi… S obzirom na navedenu dilemu, koja je razrješiva koliko i svako nerazrješenje, milogorija može početi i malim i velikim […]