Zamisli i bunar.Naš bunar, naša voda…Nagnemo se, a u dubokom oku naša lica.Naježiš se od jutarnje jedrine…Dodirnem ti golu nadlakticu.Vitlom izvlačiš kofu, u dubini zazvoni…Prignem se i raskoračim, pripremim pregršt…Pa izlaziš iz zamišljaja kao bunarska voda iz dubine…Umijem se vodom iz našeg bunara… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač […]

A sad zamisli vinograd… Možeš li da zamisliš? Iznad mora, uobručen bijelim kamenom… Kao dlan, ispod sunca. Pa nabreknu zrna. Pa brecaju grozdovi… Pa nas obliva znoj i milina. Puno-punano i u korpama i u buradima… Pa vino zovne iz podrumske tmuše. I siđemo bosi… Stopala ozebu. Izađemo iz sna […]

Šta misliš kako bi bilo kad bismo imali voćnjak…Jabučar ili šljivik…A može i jabučar i šljivik.A može i od svega pomalo…Višnja, trešnja, kajsija, dunja. Kruška.Pa kad se ospe cvijetom…Pa kad pčela krene.Bijeli se, iznad njega se plavi…Zavrnemo rukave, milujemo voćke.Nabereš punu kotaricu, pa izađeš iz sna…A crvene jabuke se oko […]

Ćutim. Ćutiš. – Do kad ćeš da ćutiš? – pitaš, pa zaćutiš. Ćutim… – Misliš li još dugo da ćutiš? – opet pitaš, pa zaćutiš. Ćutim… Gledam te ispod oka kako ćutiš. Baš lijepo ćutiš. Htjedoh reći, lijepa si i kad ćutiš. Nastavih da ćutim… – Još si ljut? – […]

Jednom je jedna mala ptica sletjela na našu žicu za veš. Okretala se, obrtala, skakutala. Sjedio sam na hoklici ispod žice i posmatrao ptičicu. Pomislio sam: Moram da pročitam nešto o pticama. I još: Lijepo bi bilo posvetiti se pticama… Pa onda: Sramota je koliko malo znam o pticama… Vraćaš […]

Postoje neke nebitne važne stvarčice.Recimo – dugme.Dugme ti je kao život.Podrazumjevajuća mala okruglina koje se sjetiš kad je izgubiš…Pa pomisliš: Kako ću bez dugmeta?Ili: Morao sam da pričuvam ovo dugme.Pa još: Da sam ga na vrijeme pričvrstio, bilo bi na svom mjestu.A dugo se klatilo, moljakalo, kao gluvo zvono…Zato volim […]

Dođe mi da te zovnem i da ti kažem:– Budi tu i slušaj…A ti bi rekla:– Evo me, šta da slušam?A ja bih rekao:– Slušaj kako moje sporo pero pijucka mastilo…A ti bi se ovlaš začudila.A ja bih nastavio:– Čuješ li kako je žedno?A ti bi se upinjala da čuješ.A […]

Uglavnom se udrvenim ispred tezge dok ti pitaš,birkaš i spuštaš u kesu.Počeo sam i to da volim.Ti ispred, ja za tobom, šarenilom mi se pune oči.Zastanemo nekoliko puta ispred nekoliko tezgi,pristanemo u male luke.Kao brodići.Mali papirnati brodići koje je neko otisnuou nekoj lijepoj igri…Jedan za drugim, veselo, vijugavo, sigurno…Kad napuniš […]

– Samo zakuvaj – tako mi kažeš.I onda stražarim dok voda ne provri, dok ne zatalasa.Ponekad izgubim strpljenje, šetkam po kuhinjiciili samo cupkam, tancujem.Onda odmjerim, za jače kafe.Radim to već rutinerski.Pa lagano promiješam.I nešto šapućem.Pa čekam da se nadigne pjena do samog oboda crvene džezve.Pa opet šapućem.Onda sipam lagano.Precizno razmjeram […]

Volim da se pravim važan.Ne da bih ispao važan, nego da ne bih bio nevažan.Da me neko ne pregazi na putu.Da budem stubić za zaobilaženje.Nije to ništa strašno.Ne volim da se šepurim, mada neki misle da sam paun.A volim da se nakostriješim, da se nakokotim.Pa kako u ovakvom svijetu da […]