Dođe mi da te zovnem i da ti kažem:– Budi tu i slušaj…A ti bi rekla:– Evo me, šta da slušam?A ja bih rekao:– Slušaj kako moje sporo pero pijucka mastilo…A ti bi se ovlaš začudila.A ja bih nastavio:– Čuješ li kako je žedno?A ti bi se upinjala da čuješ.A […]

Uglavnom se udrvenim ispred tezge dok ti pitaš,birkaš i spuštaš u kesu.Počeo sam i to da volim.Ti ispred, ja za tobom, šarenilom mi se pune oči.Zastanemo nekoliko puta ispred nekoliko tezgi,pristanemo u male luke.Kao brodići.Mali papirnati brodići koje je neko otisnuou nekoj lijepoj igri…Jedan za drugim, veselo, vijugavo, sigurno…Kad napuniš […]

– Samo zakuvaj – tako mi kažeš.I onda stražarim dok voda ne provri, dok ne zatalasa.Ponekad izgubim strpljenje, šetkam po kuhinjiciili samo cupkam, tancujem.Onda odmjerim, za jače kafe.Radim to već rutinerski.Pa lagano promiješam.I nešto šapućem.Pa čekam da se nadigne pjena do samog oboda crvene džezve.Pa opet šapućem.Onda sipam lagano.Precizno razmjeram […]

Volim da se pravim važan.Ne da bih ispao važan, nego da ne bih bio nevažan.Da me neko ne pregazi na putu.Da budem stubić za zaobilaženje.Nije to ništa strašno.Ne volim da se šepurim, mada neki misle da sam paun.A volim da se nakostriješim, da se nakokotim.Pa kako u ovakvom svijetu da […]

Nikada nijesam volio školu.A možda nikada nijesam volio nikakav posao.A opet, ne može se reći da sam trut.Nešto između: ni trut, ni radilica.A uvijek sam volio školsko zvono.Sto puta više od crkvenog.Kad školsko zvonce zacilikće, sve se svečano umiri,pa šikne kao gejzir.Mogu kroz urnebes da ti čujem potpetice.Kad silaziš.Zato volim […]

Kad ti kupim naliv-pero, dobijem želju da te gledam dok pišeš.Krasnopišeš kao dijak u keliji prepuštenamatici mastila, a ja ti virkam preko ramena.Gledam ti vez, divim se slovesima.Divim se kako sam pronašao pero, baš za tvoju ruku.Pa te pitam, izdržati ne mogu:– Jesi li nekad imala ljepše pero?A ti kažeš:– […]

Eh, što smo se onda sokolili! Hotelski sobičak u Soko Banji kao kutijica. Da ne pričam sad… I doručak, a sunce u restoranu, bocka nam sanjive oči… Kao da doručkuje s nama… I onaj stari gospodin sa bijelim šeširićem… Blješti mu kapica julskog snijega na glavi. Kupamo se u podnevnim […]

Možda si i zaboravila šta sam ti pjevaoonda kad smo se upoznali:Spojilo nas naše moreLijepi gradić Sutomore…Sjećaš li se?Opa, smješkaš se.Nijesi ti ni zaboravila…Mada, nijesmo se upoznali na moru.Važno je da smo se upoznali…Nijesmo bili u Veneciji.Ni u Rimu.Ni u Madridu…Bili smo u Sutomoru.Još smo tamo… Boris Jovanović Iz knjige […]

Nijesam zaspao u ljepšoj sobiod one tvoje zelene – djevojačke.Kad objutri, zelena soba svijetli kao proplanak.Kad se spusti noć, ušuškaju je čudesne sijenke-arabeske.U njoj se čuju i zrikavci i gugutke i trave.Zamirišu dobri dani.A ima i malo knjiga, tek da se prigrije.I mala tučana peć, kad zastudi.Što podsjeća na lokomotivu.I […]

Kad sam ti prvi put dolazio, uznemirio sam se kao kuče.Opipavao sam po mraku kao slijepac.Noć, pa još tuneli…Pljusne po staklu rastopljeni snijeg.Ispod magistrale noćna rijeka.Klokoće, huči, samu sebe davi.Kao oplođena ogromna zmija…Tek svitne mjesečina, opet u tunel.U autobusu pospali, zabacili glave…Bijele im se poklana grla.Može li iza ovakve noći […]