Mali smo, baš majušni i slabunjavi, riječju – nikakvi, jad i bijeda… Ali, to smo htjeli. Zapravo, to su htjeli. Drugovi i drugarice, novonarod i narodnosti. Nije sramota biti mali, ali je zastidno biti manji od sebe sama, manji od najmanjih. Uvijek i u svemu. Mali su, tako to biva […]
Tag: Boris Jovanović
Kapi – Prvi stoji uzvodno
Prvi stoji uzvodno, puni kotaricu ribom i pušta je niz maticu. Drugi zna gdje treba čekati, prihvata punu kotaricu i izvlači je na obalu. I tako cijelog dana – nekad i deset, nikada manje od tri. Onoga uzvodno nikada nije vidio. Okrzne ga pogledom, kad se dalek i crn uzvere […]
Krivi toranj
Nije lasno na mojim visinama, znaju to parlamentarni đetići iako su moje visine, da prostite, pomalo krive. Nije, dakle, lako na mojim nakrivljenim visinama, nije lasno na mrtvoj straži u ovoj voljenoj, no, uistinu, mahnitoj državi! Ali, ko voli, mislim, državu, mora biti i na krivim visinama, mora je, podrazumijeva […]
Čaj od nane
Niti imam, niti sam imao, niti ću, slava Bogu, hvala Šefu i partiji, imati naročite liderske ambicije. Ko me zna, zna i šta mislim o tome, a i ko me ne zna, zna da se to nekako i ne slaže sa mnom, mislim to – liderstvo. Lider je nekako, kako […]
Kapi – Koliko okom, toliko umom
Koliko okom, toliko umom. Iz atara im ne izlazi ni nož, ni zdravica. Jedan je volio da krišom gleda zvijezde pa je razgovoren rakijom rekao: Ovo naše katunište nije ni za dno Njegovog naprstka. – A i On i njegov naprstak, ni dance naše jame! – odgovorili su kočoperno. Tukli […]
Burek, jogurt, pivo – dilema dobrog građanina
Lirika, epika, drama… Ne ide mu taj niz, dobro je znao. Iskustvo mu govori da se okane pogibeljnog sistema. Nešto mora da otpadne kao suvišak, kao kobna greška. Ono što mu najviše smeta, najteže je žrtvovati, slutio je danima, mjesecima, godinama već. Obično to tako biva. Najslađe je ono što […]
Nečija duša plače kao nedonošče
Nečija duša plače kao nedonošče. Taj plač odvajkada traje i nikada se neće prekidati. Selo ga je sviklo, zaboravili su na njega, a bez njega ne mogu. Ako neko i dođe, žurno odlazi, jer plač ne može izdržati. Ko se u selu rodi, zauvijek ostaje, jer sa sobom plač ne […]
Kapi – Samo polajavaju psi, a vuka niko nije vidio
Samo polajavaju psi, a vuka niko nije vidio. Orlovi se dozivaju, a ne smiju da se sretnu. U kamenjaru se sklupčavaju zmije. Dolovi se uliježu isprovaljivani jamama. Uvijek dočergaju. Rasamaruju pretovarene konje, onda ih cijelog dana brane od muva. Kad zahladi , čergaju nazad. Tuku djecu plašeći ih zvjerovima. […]
Kapi – Samo su jedno mislili
Samo su na jedno mislili: kako da dograbe zoru i potegnu hladne noževe. Već ih je vidio u ludom kovitlacu preklanih grkljana. Sad merači njihove bratske čuture.
Ko je pogasio svijetla?
Crveni mulj i crna fabrika nadanja i snova. Apokaliptične slike nečega što je nekada bilo veliko. Razvaline bolje budućnosti. Survavanje ideološke hipnoze u jamu ništavila. Svuda uokolo spomenici propadanja. Tako to biva kad se previše sniva. Tako se zbiva kad se lažovima vjeruje. Tako se živi kad prevaranti kolo vode. […]