Jasan Pogled
Samo polajavaju psi, a vuka niko nije vidio. Orlovi se dozivaju, a ne smiju da se sretnu. U kamenjaru se sklupčavaju zmije. Dolovi se uliježu isprovaljivani jamama. Uvijek dočergaju. Rasamaruju pretovarene konje, onda ih cijelog dana brane od muva. Kad zahladi , čergaju nazad. Tuku djecu plašeći ih zvjerovima. […]
Samo su na jedno mislili: kako da dograbe zoru i potegnu hladne noževe. Već ih je vidio u ludom kovitlacu preklanih grkljana. Sad merači njihove bratske čuture.
Crveni mulj i crna fabrika nadanja i snova. Apokaliptične slike nečega što je nekada bilo veliko. Razvaline bolje budućnosti. Survavanje ideološke hipnoze u jamu ništavila. Svuda uokolo spomenici propadanja. Tako to biva kad se previše sniva. Tako se zbiva kad se lažovima vjeruje. Tako se živi kad prevaranti kolo vode. […]
U svakoj kafani, dok je još u njih zalazio, imao je svoj sto, svog konobara, svoje žene. Vodio je sa sobom dva ćelava mišićava momka, sinove nekog kovača, koji bi umjesto njega, kad piće pređe u usijanu euforiju, svojim granitnim lobanjama razbijali kafanski inventar. Dva momka su brinula o njegovoj […]
Izdvajaju se iz crne gomile. Vretenasti i mrki, skidaju zamašćene kape i prilaze mu ruci. Cjelivaju krst postiđeno, tiho. Ljube se srdačno i uzimaju blagoslov. Gleda ih kako zagrljeni odmiču. Lice mu neveselo, oko suzno. Zna: čim umaknu pogledu prosuće krv prvome do sebe. U kupinovom grmu ostaće njihove kape. […]
U Trijadama zapisah o psima: Sve više sliče vukovima Pojavljuju se niotkud, u čoporima Sve češće nasrću Utjeruju strah u kosti Niko im ništa ne može Baškare se na raskrsnicama, u fontanama, brekću na pločnicima, u haustorima Nasrću na djecu i starce Otimaju torbe i kese Preže ispred kućnih vrata […]
Vratili su se kasno. Napunili čaše. Porazbijali okna. Zure u prozore. Ne smiju izaći. Strahuju da je napolju polomljeno nebo.
Tako to biva na kraju godine. Neki imaju preobilje želja, a poneko jednu jedinu željicu. Uvijek, po zakonitostima ovog nepravednog svijeta, prednost imaju mnogoželatelji, uvijek se, opet po nepisanom pravilu besudnog zemaljskog šara, pridodaje onima koji odveć imaju, a uzima onima koji ionako nemaju. Kad se ne bi uzimalo, bilo […]
Najteže su im usirene riječi. Brzim korakom odmiču suprotnim smjerovima. Kad se udalje od poslednjeg svijetla uplaši ih mrak i samoća, pa jedva čekaju da se opet sastanu. Iščekuju žudno ponovni susret da bi opet ćutali.
Ne bi bilo ekstra vremena bez ekstra Srba. Ekstra Crnogorci postaše Montenegrini, a ekstra Srbi su zapravo Srbi po zanimanju, režimski Srbi ili Srbi za ukras. Pokazni Srbi. Ogledni Srbi. Rezervisani Srbi. Reklamni Srbi. Nešto kao Indijanci u postvesternskoj Americi. Dakle, ekstra! Tako je ogranak letećeg naroda, ili bješe nebeskog, […]