Tag: Boris Jovanović

Art

Kapi – Kamenuju vješticu

Kamenuju vješticu. Nesrećnica podsjeća Gojka na srnu. Lud od bola, preklinje ih da odustanu. Ljubi njeno čelo, dotiče joj razjedene usne, upija umirući pogled. Uplakano dijete traži majku. Kako se zoveš, dječače? – pitaju ga. – Gojković  -kaže kroz drhtaj. Poletjela je prva kamenica i razbila čelo djetetu.

Jasan Pogled

Magični realizam

Mi­nuo je Mar­kes ovim ur­ne­be­snim svi­je­tom. Ur­ne­be­sje i ma­gi­ja nje­go­vih knji­ga po­la­ko gu­bi efe­kat fan­ta­stič­nog i po­sta­je za­pra­vo čist re­a­li­zam. Da­kle, po sve­mu su­de­ći, ve­li­ki Ga­bo gu­bi bit­ku sa ovo­ze­malj­skom fan­ta­zi­jom. Hi­spa­no­a­me­rič­ka ma­gi­ja po­sta­je ma­la na­spram na­šeg i bje­lo­svjet­skog hoh­šta­ple­ra­ja. Svo­jom smr­ću Mar­kes za­po­či­nje svo­ju be­smrt­nost i osta­vlja nas da […]

Art

Kapi – S neba ih gleda

S neba ih gleda, strašni su mu i smiješni dok gaze za fenjerdžijom. Kad upale svijetlo, u njima se nakupi mrak. Zato jedino fenjer mogu podnijeti. I svijeću, ako nije zadušna. Tesla ih gleda, hvata se za glavu, suze mu kao nikad potresaju biće. Okupan svijetlom, vapi Bogu: Kazni me […]

Jasan Pogled

Gdje su dobri ljudi

Odav­no te ne­ma, do­bri čo­vje­če, i odav­no ne čuh ne­ku tvo­ju do­bru ri­ječ. Odav­no ne­ma do­brog tvog ko­ra­ka, uvi­jek u do­brom smje­ru, li­cem ka sun­cu, ko­ji vo­di pu­to­ka­zju vr­li­ne, ka do­brom ci­lju. Odav­no ištem do­bro­tu tvo­ju, nek­tar­nu ri­ječ, li­ce du­še­briž­ja. Ima je, sa­mo je tre­ba ču­ti. Me­đu na­ma je, sa­mo […]

Jasan Pogled

Negromitologija

Ako ni­je mje­sto za ži­vlje­nje, ono je­ste mje­sto za pri­ča­nje. Pri­ča­nje je du­ši po­sla­sti­ca…Zna­lo se to i pri­je Nje­go­ša, ali je On sve što se mu­ca­lo re­kao i one­be­sao… Da­kle, bez pri­po­vi­je­da­nja, ka­ža i la­ža ni­kad ni­je­smo mo­gli. Ta­ko je na­sta­ja­la mi­to­lo­gi­ja, ta­ko na­sta­je ne­gro­mi­to­lo­gi­ja pri­la­go­đe­na da­na­šnjim ne­gro­gra­đa­ni­ma ko­ji sve […]

Jasan Pogled

Nato, praćke i prangije

Ma­li smo, baš ma­ju­šni i sla­bu­nja­vi, ri­ječ­ju – ni­ka­kvi, jad i bi­je­da… Ali, to smo htje­li. Za­pra­vo, to su htje­li. Dru­go­vi i dru­ga­ri­ce, no­vo­na­rod i na­rod­no­sti. Ni­je sra­mo­ta bi­ti ma­li, ali je za­stid­no bi­ti ma­nji od se­be sa­ma, ma­nji od naj­ma­njih. Uvi­jek i u sve­mu. Ma­li su, ta­ko to bi­va […]

Jasan Pogled

Krivi toranj

Ni­je la­sno na mo­jim vi­si­na­ma, zna­ju to par­la­men­tar­ni đe­ti­ći iako su mo­je vi­si­ne, da pro­sti­te, po­ma­lo kri­ve. Ni­je, da­kle, la­ko na mo­jim na­kri­vlje­nim vi­si­na­ma, ni­je la­sno na mr­tvoj stra­ži u ovoj vo­lje­noj, no, uisti­nu, mah­ni­toj dr­ža­vi! Ali, ko vo­li, mi­slim, dr­ža­vu, mo­ra bi­ti i na kri­vim vi­si­na­ma, mo­ra je, pod­ra­zu­mi­je­va […]

Jasan Pogled

Čaj od nane

Ni­ti imam, ni­ti sam imao, ni­ti ću, sla­va Bo­gu, hva­la Še­fu i par­ti­ji, ima­ti na­ro­či­te li­der­ske am­bi­ci­je. Ko me zna, zna i šta mi­slim o to­me, a i ko me ne zna, zna da se to ne­ka­ko i ne sla­že sa mnom, mi­slim to – li­der­stvo. Li­der je ne­ka­ko, ka­ko […]