U Trijadama zapisah o psima: Sve više sliče vukovima Pojavljuju se niotkud, u čoporima Sve češće nasrću Utjeruju strah u kosti Niko im ništa ne može Baškare se na raskrsnicama, u fontanama, brekću na pločnicima, u haustorima Nasrću na djecu i starce Otimaju torbe i kese Preže ispred kućnih vrata […]
Tag: Crna Gora
Ekstra Srbi
Ne bi bilo ekstra vremena bez ekstra Srba. Ekstra Crnogorci postaše Montenegrini, a ekstra Srbi su zapravo Srbi po zanimanju, režimski Srbi ili Srbi za ukras. Pokazni Srbi. Ogledni Srbi. Rezervisani Srbi. Reklamni Srbi. Nešto kao Indijanci u postvesternskoj Americi. Dakle, ekstra! Tako je ogranak letećeg naroda, ili bješe nebeskog, […]
Ekstra egzistencijalizam
Egzistencija prethodi esenciji. Sjetimo se onog uzaludnog Kjerkegora, pa starog poznanika Martina, na Hajdegera mislim, pa dobrog praškog činovnika Franca, na Kafku pomišljam, pa onog što je besomučno ispijao kafice najčešće u francuskim bircuzima i imao prezuvene oči, što bi se reklo, bio šarmantno ružan, mislim na dobrog čovu, gospodina […]
Hajde da se volimo
Čekao čovjek, čekao, pa dočekao domaćine po mjeri. Braću po oružju iz onih davnih vremena kad su svi bili neko drugi, a sada su svi prvi. Došao čovjek u Beograd, pa šta? Pa ništa. U Beograd mnogi dolaze, ništa neobično. Neobično je što ga nije bilo desetak godinica i neobično […]
Za zlo spremni
Spremni da prihvate zlo. Spremni da počine zlo. Spremni da zlo proglase za dobro. Spremni da u dobru vide zlo. Može se nastaviti opaki gradacijski niz koji kao udav steže naše bitisanje. Ujedaju osinjaci zlih riječi. Gorče zalogaj, mute pogled, oplićaju udisaj, osnaže uzdah. Roje se, nasrću, sikću. Čekamo bolje. […]
Ako ne izvučete dijete iz vode, udaviće se
Piše: Anton Markoč Na siromaštvo se gleda kao na ekonomski i politički problem, dok se zanemaruju etička dimenzija i mogućnost solidarnosti, posebno od strane onih koji žive u visoko razvijenim zemljama. Po procjenama ekonomskih eksperata koje Singer citira, cipele od 200 dolara osigurale bi četiri godine života dostojnog ljudske osobe nekom […]
Mi smo ih birali, jer su naši
U prestonici, jakako! Kao i uvijek, jamačno! Bira se onaj koji ti valja, a ne onaj koji ti nije s ruke. To je prirodno za prirodne ljude. Što bi se bilo šta mijenjalo ako je sve potaman. Jednom, gospodar, vavijek gospodar. Sve ostalo je tandara–mandara, smuti, pa prospi, nevaljala rabota… […]
Katunski kauboj
Zaputim se ponekad starim puteljcima koji me odvedu na neka stara mjesta. Ta stara mjesta i nijesu baš kao što nekad bjehu. Nijesam baš starac Fočo od stotinu ljetah, ali kafanice nekad bjehu drugačije – rekli bismo, bolje i svrsishodnije. Kafanice su sve manje pričaonice, zbornice, sudnice, košnice i radionice, […]
Milo Prvi i Petar Drugi
Tragikomičesko sobitie na početku 21. vijeka Lica: Milo Prvi i Petar Drugi Milo Prvi, lijep, visok, krasan, naočit, znamenit, britak i raspoložen, pristupa svečanim paradnim korakom: – Zdravo, kolega i zemljače! Petar Drugi (zamišljen sa bolnim osmejkom): – Pomaga Bog, krasni đetiću! Milo Prvi: – Dragi kolega, ja u Boga […]
Mafijaši na seminaru
Velika kriza – mala analiza Kamatne stope, inflacija, devalvacija, libor, recesija, rebalans, bruto i neto i ostale vračke i značke, to su za tebe, govorim poznaniku u ogledalu, španska sela, hrvatsko milosrđe i pravdoljubivost, srpska sloga ili Padišahovo poštenje, dakle – nepoznat pojam. Sve mi se čini, zdravoga mi razuma, […]