Jasan Pogled
U nastojanju da rekonstruišemo Kišov književni prosede, Enciklopedija mrtvih je možda najznačajniji materijal. Pisana u zreloj fazi (1983), Enciklopedija predstavlja sâmu suštinu piščevih književnih i idejnih rješenja, potpunu viziju filozofije života, ali i filozofije pisanja — kapitalno djelo po estetskim i misaonim dometima. Sastavljena od devet kratkih priča, od kojih […]
Već u toku života, i to je ono što Kiš uporno ponavlja, sve dogođeno ima eshatološku vrijednost. Dimenzija vječnosti prelama se ne u stvarnosti koja je promjenljiva, već u našem viđenju stvarnosti. Svako saznanje, vjerovanje, mišljenje, ideja, lijepo i dobro ima trajnu vrijednost, ali ne kao atribut postojećeg svijeta, već […]
Kao i svaka enciklopedistika, Enciklopedija mrtvih ima stroga pravila i u sadržinskom i u formalnom smislu. Njeni sastavljači ne rade nasumice, već bilježe podatke na osnovu precizno formulisanih zakona. Junakinja se susrijeće sa biografijom svog oca koja je brižljiv i nepristrasno ispisana u enciklopedijskom pogledu. Za objektivnost podataka garant su […]
Literatura i život se dodiruju u smrti jer je kraj ono što obezbjeđuje njihov uzajamni smisao. Sagledavajući životne relacije pod prizmom smrti, Kiš je doveo u vezu realno i metafizičko vrijeme, utvrdio tačke njihovog kontakta u realnosti. U svijetlu takvog iskustvenog horizonta i uvažavanja smrti kao posljednjeg neprijatelja čovjeka brišu […]
Kiš inklinira metafizičkoj, a ne ljudskoj pravdi. Za one koji ne ulaze u postojeće enciklopedije, nebitne iz ugla istorijske logike, postoji vječna Knjiga umjetnosti. U velikoj Knjizi svijeta, čiji je literatura djelić, ima dovoljno prostora za zapis o svim ljudskim stvorenjima koja su bila, koja jesu i koja će biti. […]
Od svoje sam majke nasledio sklonost ka pripovedačkoj mešavini fakata i legende. D. K. (1983) Nabujala kišologija ušla je gotovo u sve pore piščeva života i djela, osvijetlila mnoge dotad zanemarivane aspekte i proanalizirala temeljne odnose autora s inim stvaralačkim svjetovima i opredjeljenjima. Autorov vlastiti prinos tim i takvim tumačenjima […]
1. UVOD Proučavanje književnog djela Danila Kiša, koje je s obzirom na osobenost umjetničkih postupaka i poetike postmodernizma1 višedimenzionalno i višefunkcionalno2, zavređuje pažnju književne kritike još od sâmih početaka njegovog bavljenja književnim radom. Neponovljiva snaga Kišovog umjetničkog talenta proistekla je kako iz profesionalnog opredjeljenja, tako i iz specifičnih, toliko puta […]
Posveta u Kišovim Ranim jadima je jedan preveden, a samim tim i blago poetizovan stih nadrealističkog pjesnika Maksa Žakoba: „Za decu i osetljive”, dakle — za odabranu publiku; za svojevrsnu elitu osjetljivih; za elitu „naivnih” koji to žele da ostanu. Osjetljivost je onaj redak kvalitet, onaj zajednički sadržilac koji spaja […]
U Kišovim poetskim spisima samotumačenje i samorazumijevanje onoga što se dešava u književnoj radionici ima posebno značenje za proučavanje njegove literature. Sâm naziv knjige Enciklopedija mrtvih preuzet iz istoimene pripovijetke, pisac precizno objašnjava: Ars poetica optimalno se zaokružuje u enciklopedijskom idealu pisanja. Kao i za Nabokova, ideal pisanja je sadržan […]
Ruža ponikla međ zvezdamaruža golfskih struja nebaruža sa mesecalepa kao eksplozija čelika u vazduhu Ruža boje aluminijumaruža boje olovnog nebaruža boje kišonosnog oblaka gledanog odozgoolovnoplava ruža ruža sa laticama od kazaljkiruža ponikla u pesku pustinjeruža sa srcem dečakaruža – čovek ruža – sanjalicaruža – pesnikruža – ptica Ruža pogođena sačmom […]