Svake večeri pred ikonostasom izmiva lice, stopljava srce i dušu.Žuri svome domu gdje ga iščekuju osmjehnuti.Do jutra se svi griju na njegovoj vatrici i udišu krepki miris čistote. Boris Jovanović
Tag: kapi
Kapi – Najbolje pjesme nastale su za kišnih dana
Najbolje pjesme nastale su za kišnih dana, najbolje priče kad se razvedri.Memoare pišem srijedom i petkom.Nedjeljom ćutim.Dok pecam čujem kako riječi klokoću, osjećam kako mi grickaju prste na nogama, mile nogavicama, kuckaju u sljepoočnicama.Ovo je mala ispovijest pisca smiješnog imena.Htio je da bude nesređen, plahovit, senilan, lud od mudrosti, jurodivac […]
Kapi – Slušaju, a ne čuju
Slušaju, a ne čuju.Osluškuju samo ropac sopstvenih nutrina.Gleda njihova uštirkana lica.Čuje arlaukanje i aplauz.Tako je odvajkada.I gdje je tu muzika? Boris Jovanović
Kapi – Obožavao je da pije sutonska vina
Obožavao je da pije sutonska vina zasoljena ženskim suzama.Da srkuće, cokće, otpija uz kikot.Da se ruga uplakanim koje su ga voljele, koje su mu se divile.Sad nema začinskih suza.Vino je davno obljutavilo.Razvijavaju se uzaludne godine kao sjeme maslačka.Sjeća se šta mu je Eleonora govorila čisteći podbulo lice:– Neće to biti […]
Kapi – Sa vrha ulice
Sa vrha ulice dokotrljala se narandžasta lopta.Odskočila je na trotoar.Skakutala pa stala.Gledam je sa balkona.Danima je obilaze.Da siđem i uzmem to majušno sunce? Boris Jovanović
Kapi (26) – Sam je na vodi
Sam je na vodi, kao odbačena stvar. Trne žagor nad gradom izbijeljenim slanim vjetrovima. Vjetar nosi bijeli šeširić koji mu liči na ustreptalu golubicu. Oblak je bijel ugrušak oivičen zlatom. Osjeća: usisavaju ga tamne dubine. Iz zbirke Kapi
Kapi (25) – Pije kao Rus
Pije kao Rus. Raduje se kao dijete. Psuje kao kočijaš. Plaši se svakog šušnja. Puši kao Turčin. Naći ćeš je na dnu tuge. Mokru od suza, blistavu od osmijeha. Ni za šta nije. Sem da se ponekad pomene. Iz zbirke Kapi
Kapi (24) – Voljeli su se
Voljeli su se, nije da nijesu. On je sjedio na stijeni i slikao more. Ona je sjedjela iza i slikala ga dok slika more. Kad je završio sliku, lagano je složio pribor i otišao bez pozdrava. Ona je slikala njegov odlazak.
Kapi (23) – Budiš se glavobolna
Budiš se glavobolna svakog Božijeg jutra. Neke smršene riječi bruje kao pčele, navikla si već da pritajiš srce i slušaš ponoćni bruj. S glavom na visokom perjanom jastuku, lagano razmrsuješ riječi. Jastuk je pun požude, dahtanja, uzdaha, ugrušane lirike. Bijesna, pobjedonosno istresaš jastučno perje koje se kovitla na vjetru. Misliš,ponosna […]
Kapi (22) – Svima govoriš
Svima govoriš o nekakvoj kuli, na stijeni, iznad mora. Ona je za tebe početak i kraj svake bitne priče. Nadražuješ drugarice omamljenih očiju da pođu za tobom, izmaštanom stazom, kroz odsanjani borovnjak ka bijeloj kuli koja je, tako im tvrdiš, najstrašnija i najljepša pod slapom mjesečine. U toj kuli, na […]