Sam je na vodi, kao odbačena stvar. Trne žagor nad gradom izbijeljenim slanim vjetrovima. Vjetar nosi bijeli šeširić koji mu liči na ustreptalu golubicu. Oblak je bijel ugrušak oivičen zlatom. Osjeća: usisavaju ga tamne dubine.   Iz zbirke Kapi

Pije kao Rus. Raduje se kao dijete. Psuje kao kočijaš. Plaši se svakog šušnja. Puši kao Turčin. Naći ćeš je na dnu tuge. Mokru od suza, blistavu od osmijeha. Ni za šta nije. Sem da se ponekad pomene.   Iz zbirke Kapi

Voljeli su se, nije da nijesu. On je sjedio na stijeni i slikao more. Ona je sjedjela iza i slikala ga dok slika more. Kad je završio sliku, lagano je složio pribor i otišao bez pozdrava. Ona je slikala njegov odlazak.

Budiš se glavobolna svakog Božijeg jutra. Neke smršene riječi bruje kao pčele, navikla si već da pritajiš srce i slušaš ponoćni bruj. S glavom na visokom perjanom jastuku, lagano razmrsuješ riječi. Jastuk je pun požude, dahtanja, uzdaha, ugrušane lirike. Bijesna, pobjedonosno istresaš jastučno perje koje se kovitla na vjetru. Misliš,ponosna […]

Svima govoriš o nekakvoj kuli, na stijeni, iznad mora. Ona je za tebe početak i kraj svake bitne priče. Nadražuješ drugarice omamljenih očiju da pođu za tobom, izmaštanom stazom, kroz odsanjani borovnjak ka bijeloj kuli koja je, tako im tvrdiš, najstrašnija i najljepša pod slapom mjesečine. U toj kuli, na […]

Slatko ćućorenje, neodoljiva mimika, zavodljivi pokreti njegovanih ruku, vatrice u pogledu. -Sija grad Vašom ljepotom, mlada damo – kaže gospodin u prolazu dižući crni šeširić. Bijeli prostrani stan u kojem odjekuje muk. U fiokama, na policama, u plakarima – miris užegle nade. I uvijek tako – zaspiva na leđima, s […]

Katarina Krasna radi kao pripravnica u Etnografskom muzeju. Gricka olovku, stoji pred staklenim ormarom zagledana u pelerinu boje šljive. Katarina Krasna svečeri voli da samuje, pije kompot od šljiva i gleda filmove sa konjanicima i kočijama. Izjutra, dremovna i topla, istresa stolnjak kroz prozor, pravo na glavu stare astmatičarke i […]

Suvomrazica. Magistralni put. Lijepa Vislava Šimborska u kratkoj bundi uzdignutih revera sa pufnastom bijelom šubarom na glavi. U desnoj ruci kavez u obliku zvona, u njemu skakuće kanarinac. Vislava Šimborska posrće nepoznatim krajolikom. Noć joj melje kosti hladnoćom. Kanarinac je uginuo. Vjetar joj smiče šubaru, odnosi je u nebo. Igličasti […]