Razorili su lastavičja gnijezda, s ushićenjem i zviždukom veselosti.Laste su se izgubile u bezdanu neba.Njihova pilad sažvakala je čeljust noći.Oni žure ili se pretvaraju da žure.Uglavnom čačkaju nos i stružu zadnjice.Mirišu na kurjake. Boris Jovanović

Svake večeri pred ikonostasom izmiva lice, stopljava srce i dušu.Žuri svome domu gdje ga iščekuju osmjehnuti.Do jutra se svi griju na njegovoj vatrici i udišu krepki miris čistote. Boris Jovanović

Najbolje pjesme nastale su za kišnih dana, najbolje priče kad se razvedri.Memoare pišem srijedom i petkom.Nedjeljom ćutim.Dok pecam čujem kako riječi klokoću, osjećam kako mi grickaju prste na nogama, mile nogavicama, kuckaju u sljepoočnicama.Ovo je mala ispovijest pisca smiješnog imena.Htio je da bude nesređen, plahovit, senilan, lud od mudrosti, jurodivac […]

Slušaju, a ne čuju.Osluškuju samo ropac sopstvenih nutrina.Gleda njihova uštirkana lica.Čuje arlaukanje i aplauz.Tako je odvajkada.I gdje je tu muzika? Boris Jovanović

Obožavao je da pije sutonska vina zasoljena ženskim suzama.Da srkuće, cokće, otpija uz kikot.Da se ruga uplakanim koje su ga voljele, koje su mu se divile.Sad nema začinskih suza.Vino je davno obljutavilo.Razvijavaju se uzaludne godine kao sjeme maslačka.Sjeća se šta mu je Eleonora govorila čisteći podbulo lice:– Neće to biti […]

Sa vrha ulice dokotrljala se narandžasta lopta.Odskočila je na trotoar.Skakutala pa stala.Gledam je sa balkona.Danima je obilaze.Da siđem i uzmem to majušno sunce? Boris Jovanović