Jasan Pogled
Ništa ne miruje. Sve je u haotičnom stanju. U tom haosu, ispod površinske glazure, vlada duboka harmonija. Funkcionisanje ustrojstva je dovedeno do savršenosti ispod slojevite mirijade ćelijskih završetaka. Ali, po nekom nepisanom zakonu, ko se uhvati u koštac sa ciljem da pronikne u suštinsko stanje stvari – nailazi na beton. […]
Idejno lobotomiran i praznog stomaka, skoro posustajući, našao sam se pokraj starog pazarišta. Na prostranoj, ošurenoj livadi nalazila se jedna šupa u kojoj se nešto krčkalo. Stari čovjek u kafenom kožuhu je cijepao drva. Držao se prilično dobro za svoje godine. Primjetivši me, nije prestajao sa radom. Samo se, okrenuvši […]
”Vikend akcija! Vikend akcija! Dvije pomorandže po cijeni tri!” Nakon dubokog roptaja, raširio se vonjavi izdah Draška Lončevića, vojnog invalida. Bakarna, ulubljena kantica sa dva dinara je nijemo čučala pokraj obogaljene lijeve noge ovog podbulog, vremenom ošurenog proroka, čije su se obrve sastajale kao pletivo, masni vez debelih, sivih dlačurina, […]
Sugestija Mlazovi kiše slijeću se neba poput bombaša samoubica, da bi se nakon udara o površinu aluminijumskih roletni proces završio ritualnim harakirijem. Nego, nije riječ o procesu, koliko o zvuku svake kapljice. Kada bismo oslušnuli uhom genija, možda bismo skrojili simfoniju trenutka, jer svaka kapljica sadrži takt, vođena nekim većim […]
Dvadesetak ljudi stoji u gomili. Gledaju se, nasmijanih lica. Mašu jedni drugima na distanci od par metara. Kamera se polako približava. Lica su im zategnuta od botoksa. Vidi se trag vremena na novoj podlozi. Domunđavaju se. Pri detaljnijoj analizi uočavamo da svi nose identične kačkete. Na njima stoji godina. 1975. […]
Ono što slijedi se ne može nazvati pričom. To je osjećaj nevin, kao vata, kao prvo nazuvanje vunenih čarapa, relikt, vitamin, nemjerljiv, naelektrisan, praćen nazirućim obrisima svjetlosne kupole iskričavog hrama u podnožju Gavaona. Nakon dugo vremena te čitanje nehajno prodrma, ovlaš uskomeša, poigra se s nervima, da bi nakon tog […]
Avaj! Šta se događa? Zašto nespokoj navire u bezmjernim količinama? Zašto u tolikoj mjeri, tako često, uočavam rošava lica lišena želje? Moj i njihov pogled se ne uklapaju. Osjećam se autsajderom i radujem se tome, jer bih u protivnom prosvirao sebi glavu. Jurcam ulicama poput nervoznog poštara bez svoje torbice, […]
Čovjek je umro. Malo toga se znalo o njemu. To što jeste, bila je laž. Djece nije imao, dok pojedini jezici navode da jeste, dok je ratovao u Španiji i vratio se sa unutrašnjim nemirima i kožnim cipelicama, koje je čuvao ispod kreveta. Sunce se pozicioniralo visoko na nebu. Pri […]
Živimo u bezličnim vremenima, postajući i sami odraz ove rasipajuće rake koju zovemo našim dijelom planete. Ljubav smo prosuli po raspucaloj kaldrmi i sada tumaramo među ruljom, životinjski se tiskajući, sumanuto gledajući u stranu, jer ne nalazimo partnera u gnjiloj močvari isparavajuće stvarnosti. Sive zgrade jugoslovenske komune ljepše izgledaju nego […]
Mi smo bodež u oku, kamenčić u cipeli, vihor u ušima, metastazirajući lišaj na leđima. Mi smo reinkarnacija drevnih Hiksa, ratni poklič Sijuksa, Zagorov tomahavk u ruci disidenta. Mi smo vibracije u noći, trzaji u snu, znoj na čelu kada se nađemo licem u lice sa nepoznatim. Mi smo poštari, […]