Jasan Pogled
Tea, moja dragaZašto toliko imaginarna Odbijaš mi dati Malo više od siluete Barem jednu sliku s moraNa koju ću ti šaputat komplimente Pogled na trag soli s obrva I uvid u tvoja dva plava oka Ugriz za usnicu dok ti o stopalima sanjam I nešto da me prekoriš jer divlja mi je mašta Sramežljiv pogled na prpošne dojke I […]
Svlaži se, NivesSvlaži se nezaustavno, moja NivesRazvratnim pokretima i navikama Jer još ti je pica topla, sise nabrekle i stopala gola Imala si više požude od mene Tvoj klitoris potpuna sloboda Ljubavnik ti je u ludnici Uvijek si se razlikovala po boji noktiju svojih ruku Po ugrizima, i pratila me nakon seksa, skoro uvijek, do […]
želim te ljubiti cijelo ljetodugo ljeto, svako ljetoljubitibez rešetaka moja krletkoljubitido u visoko podneljubitii usnama se čuditi, čuditidok topla noć pada i sunce se ponovo rađaljubitii od poljubaca luditina jastuku tvojih milovanjanaprosto disatilistom te otkritii opet, opet poljubitikao zrelu smokvuprepunu sunca obgrlitiiznova se ujutro u tebe zaljubitii još još te […]
Tiši od tihog glas je tvoj,modrija od neba tvoja je kosa,a ti si ganutljiva kao prolaznost i sve se tvoje rađa iz neprimjetnoga.Iz neprimjetnoga ljubav tvoja,i čežnja srca umiljatog,i svaka riječ tvojakao znamen svijeta rascjepljenau neutješnosti tvojih očiju. Patrik Weiss
I mučno je vrijeme. I vrijeme je muka. I mučimo se mučnom mukom mučno. Mnogoznačnost tumačenja. Pregršt pitanja. Muk mučne jalovosti traženja. Gadljivost ponovna odgovaranja. I ne stižemo nigdje. I nigdje nema da se stigne. Neshvatljivost opcija. Istina propadanja i propadanje istine. Bitna, jebiga, ipak bitna, uzaludnost. Mogućnost da se […]
Pričaj mi, Lucija, pričaj; ne skrivaj glasa, danas čeznem za mrvu tvoje nježnosti. Teški su sati u kojima samoća je zavičaj,a mukla tišina dio grube neizbježnosti. Šapući mi, Luce, ne treba mnogo da srce bi cvrkutaloni da ostvare se plaha srca sanje. Dobiti život zbilja nije malo, al’ ni živjeti ga bez ljubavi nije […]
S nadnevkom prvim Ništa. Danas ništa. Rekao sam si, danas nije ništa, čak ni umor. Makaroni, slanina, prolaženje. S nadnevkom drugim Iznenada je počelo pljuštati. Za dvadeset minuta trebao bi se nalaziti ispred nje. Nije li to tako čudnovato? Sada si ovdje, a malo poslije, no opet u nekom novom […]
Jesam, da, to sam ja. Priznajem! Bez kape i šešira – sam bačen ovdje. Izgubljen. Loš, zao, štoviše oduran. Lažno skroman. Ofucan. Prekomjeran. Bolestan. Odan kao kurva. Popustljiv porocima. Pokvaren, da, to sam ja. Jesam. Priznajem! Usamljen, razočaran. Depresivno ravnodušan. Kažem, samome sebi kriv. Hodač po ivici, no nimalo hrabar. […]
Kada je za vrijeme Staljinova terora Dostojevski osuđen na strijeljanje, a potom nakon osobna Staljinova pomilovanja osuđen na samo 4 godine robije, Dostojevski je već prvoga dana po dolasku u gulag pisao bratu. S nadnevkom 7. septembra 1937. Nakon uvodnog pozdrava u pismu je stajalo: – Vjerujem da ćeš mi […]
Njegov jadni, jadni život i njegova jadna, jadna žena. Njihov jadni, jadni život. Njezina jadna sklonost k ljubavi. Njegova jadna sklonost k piću. U propasti, njihova tijela su gorjela. Strah od ičega novog. Ičega starog. Ičega uopće. Njezin jadan, jadan muž i njihov jadan, jadan život. Njihov stari, pretrpan stol. […]