Jasan Pogled
Tiši od tihog glas je tvoj,modrija od neba tvoja je kosa,a ti si ganutljiva kao prolaznost i sve se tvoje rađa iz neprimjetnoga.Iz neprimjetnoga ljubav tvoja,i čežnja srca umiljatog,i svaka riječ tvojakao znamen svijeta rascjepljenau neutješnosti tvojih očiju. Patrik Weiss
I mučno je vrijeme. I vrijeme je muka. I mučimo se mučnom mukom mučno. Mnogoznačnost tumačenja. Pregršt pitanja. Muk mučne jalovosti traženja. Gadljivost ponovna odgovaranja. I ne stižemo nigdje. I nigdje nema da se stigne. Neshvatljivost opcija. Istina propadanja i propadanje istine. Bitna, jebiga, ipak bitna, uzaludnost. Mogućnost da se […]
Pričaj mi, Lucija, pričaj; ne skrivaj glasa, danas čeznem za mrvu tvoje nježnosti. Teški su sati u kojima samoća je zavičaj,a mukla tišina dio grube neizbježnosti. Šapući mi, Luce, ne treba mnogo da srce bi cvrkutaloni da ostvare se plaha srca sanje. Dobiti život zbilja nije malo, al’ ni živjeti ga bez ljubavi nije […]
S nadnevkom prvim Ništa. Danas ništa. Rekao sam si, danas nije ništa, čak ni umor. Makaroni, slanina, prolaženje. S nadnevkom drugim Iznenada je počelo pljuštati. Za dvadeset minuta trebao bi se nalaziti ispred nje. Nije li to tako čudnovato? Sada si ovdje, a malo poslije, no opet u nekom novom […]
Jesam, da, to sam ja. Priznajem! Bez kape i šešira – sam bačen ovdje. Izgubljen. Loš, zao, štoviše oduran. Lažno skroman. Ofucan. Prekomjeran. Bolestan. Odan kao kurva. Popustljiv porocima. Pokvaren, da, to sam ja. Jesam. Priznajem! Usamljen, razočaran. Depresivno ravnodušan. Kažem, samome sebi kriv. Hodač po ivici, no nimalo hrabar. […]
Kada je za vrijeme Staljinova terora Dostojevski osuđen na strijeljanje, a potom nakon osobna Staljinova pomilovanja osuđen na samo 4 godine robije, Dostojevski je već prvoga dana po dolasku u gulag pisao bratu. S nadnevkom 7. septembra 1937. Nakon uvodnog pozdrava u pismu je stajalo: – Vjerujem da ćeš mi […]
Njegov jadni, jadni život i njegova jadna, jadna žena. Njihov jadni, jadni život. Njezina jadna sklonost k ljubavi. Njegova jadna sklonost k piću. U propasti, njihova tijela su gorjela. Strah od ičega novog. Ičega starog. Ičega uopće. Njezin jadan, jadan muž i njihov jadan, jadan život. Njihov stari, pretrpan stol. […]
Biram nju. Samo nju i nikoga više. Tebe! Diram ju svime što nije stvarno, a ipak jeste – svime što živi, bubri, rasplamsava se i iščezava dok mi se oči pune suzama. Klicanje u znak pozdrava. Opetovan susret. Sudar zaželjenih. Lice otvoreno prema drugome. Goloća nas koji titramo kao jezero […]
I. Vanja, govorim ovojer nemam zvijezde da ti darujem. Jer ne znam gdje živiš, pa cvijeće ne mogu da ti donesem. Riječi, riječi i samo obične riječi.Ipak, mislim da volim te.Ne trebaju razlozi. Nikakva objašnjenja neobjašnjivog. Samo tračak svjetla u tvojim dubokim i plavim i prekrasnim očima;Pa da budem tvoj […]
SUBJEKT Jacques Lacan Termin „subjekt“ je prisutan od samoga početka u Lacanovim psihoanalitičkim spisima(1), a od 1945. zauzima istaknuto, štoviše centralno mjesto u Lacanu djelu. To je distinktivna odlika Lacanova djela, s obzirom da termin „subjekt“ ne čini sastavni dio Freudova teoretskoga vokabulara, već se više asocira s filozofskim, pravnim […]