Art

Tamo gdje Bogovi odlaze da umru

Foto: Riley Pitzen

Ima pametnih kod nas u Croatiji!
Eno ih razasutih
Po podstanarskim bibliotekama
Papirnim ostrvima antikvarijata
Gdje ne lete albatrosi
Niti se izmjenjuju sezone.

Pakost je znak prešućenog
Kojim se hrane, daruju
Kote kao trakavice.

Oblak misli se nadima.

Prasnut’ će u zoru kao utroba
Skotne kuje.

Nerod gmiže niz aleju
Zaslužnih građana.

Anonimnost je sveto ime
Boga laika.

Život seli svoje prnje daleko
Od smrdljive masne tinte.

Život je drugdje kada te nema;
Zaokupljenog umiranjem.
Neživljenjem.

Kamov se stidi,
Eto ovdje – pored rijeke.
Zakopčava dugmad;
Obara metalne oči.

Sram je miris nevinih pizdi
Koje su utjelovile genije.

Groblja cvjetaju.

Pelud leta zrakom
I ulazi u nabubrene nosnice
Ponosnih akademika.

Smrt je šef kuhinje.
Alkibijad.
Sofist s maskom Sokrata.

Patrik Weiss

Ostavite komentar: