Art

Svetkovina

Foto: SQ He

Lastavice prelijeću
Moje groblje.
Ja sam tiha maska
Svijeta u raspadanju.

Zvona zvone.
Svijeće gore.
Netko pada
Sa skliskih stepenica.

More se pjeni.
Žabe krekeću.
Tračnicama odvoze
Ljude u beskraj.

Nebo je nisko
I sluzavo poput sline.
Moji su strahovi
Pušteni na slobodu.

Na uzavrelom ražnju
Vrti se janje.
Cijene goriva
Opet su u porastu.

Jutro je rumeno i toplo
A pijanci već natežu iz flaša.
Jedno dijete
Cvili iz grma.

Bog je otišao.
Ne zna se gdje.
Nad glavama urliču
Anđeli apatridi.

Patrik Weiss

Ostavite komentar: