Tag: žarko paić

Film

Geste i montaža – Agambenovo shvaćanje filma

U okviru suvremene filozofije koja se na tragu Benjamina i Heideggera pojavljuje kao pronalaženje mogućnosti stvaranja novih konceptualnih sinteza dva naizgled posve različita puta mišljenja, pokušaj Giorgia Agambena da otvori perspektive onkraj metafizičkoga labirinta preklapanja onog političkoga i onog estetskoga zaslužuje posebnu pozornost. To navlastito vrijedi i za njegovo nastojanje, […]

Film

Film kao mišljenje – Deleuzeova »ontologija slika«

Uvod Nelagoda koju imamo s pokušajem da razumijemo što jest smisao filma kao događaja nastanka nove tehnologije i estetskoga čina vizualizacije života od 20. stoljeća pa do danas proizlazi otuda što ovaj medij ne pripada tradicionalnoj metafizici. To, dakako, ne znači da ne bismo mogli s Aristotelovim pojmom katarze objasniti […]

Notes

Književnost za genije i mediokritete

Uz esej Roberta Musila „Knjige i književnost“ iz 1926. godine 1. Prošlo je stotinu godina otkako je Robert Musil, pisac najznačajnijeg romana-ideja uopće u 20. stoljeću Čovjeka bez osobina, napisao esej „Knjige i književnost“ u kojem razglaba o stanju književne kritike, čitanja, razlike između njemačkoga (i austrijskoga) kulturnoga modela u kojem […]

Notes

Knjiga za zombije – O programiranoj budućnosti i pisanju bez posljednje svrhe

O svijete, svijete zadavljeni, hladna utrobo!Čak ni simbol nisi, nego ništavilo… Henri Michaux 1. O književnosti kao deliriju Kako se ubrzano krećemo prema onome što nazivamo programiranom budućnošću, to se sve više osjeća neka začudna iscrpljenost u ideji koja modernosti podaruje bit. Riječ je o novome, onome što prekida s […]

Notes

Bijela eshatologija – Giorgio Agamben i politika nadolazećega događaja

„Die Freiheit is der Grund des Grundes. /…/Als dieser Grund aber ist dieFreiheit der Ab-Grund des Daseins.“M.Heidegger, Wom Wesen des Grundes 1. Postaje na putu: od forme života do posthistorijskoga stanja U „Predgovoru“ svoje knjige Means without End: Notes on Politics, posvećenoj uspomeni na znamenitoga neomarksističkoga teoretičara društva spektakla Guy […]

Anatomija Fenomena

Mašinerija, pisanje, tijelo – laž ljudske anatomije  [Tema: Arto]

1. Artaudov zapis iz jedne bilježnice 1946. godine, kad je već bio u Parizu, pokazuje njegovu radikalnu kritiku tjelesnosti shvaćene puko materijalistički ili, pak, idealistički. Ovo se čini nadasve važnim stoga što je već u svojim književnim počecima 1919. – 1920. godina u doba furioznih projekata povijesne avangarde (navastito dadaizma […]

Notes

Vladavina užitka – insceniranje života kao društvenoga doživljaja

1. Od Zentralparka do Lunaparka Kako je sve to otpočelo i kada? Ne može se s historiografskom sigurnošću nikad precizno odrediti promjena vladajućeg „duha vremena“. Lamentacije o tome da je već nepodnošljivo gledati i slušati „slavne praznoglavce“ (J. Epstein) sa svih stranica dnevnih novina, televizijskih programa, internetskih portala kako nam […]

Anatomija Fenomena

Pessoa? – Metafizičko ludilo epohe [Tema: Pesoa]

(Poglavlje iz knjige Neiskazivost: O mišljenju kao pisanju, Litteris, Zagreb, 2019.) Uvod Pristupiti izravno mišljenju u djelu Fernanda Pessoe ne znači dohvatiti cjelinu. Bez paradoksa i aporija diskurzivne pustolovine nećemo nigdje dospjeti. Valja se unaprijed pomiriti da je ova nemogućnost  pristupa njegovu djelu istodobno otvoreno područje preklapanja između  stilova i formi […]

Notes

Slika istrošena svjetlošću – Artaud i kazalište okrutnosti

Artaudovo kazalište okrutnosti ima svoju „sliku“ u „slici“ Van Goghova slikarstva. Ta je slika kraj mimetičke i reprezentacijske povijesti umjetnosti. Ona više ne može prikazivati nešto „realno“ i ne može „predstavljati“ nešto irealno i nadrealno. Slika koja proizlazi iz biti samoga svijeta kao kazališta postavlja samu sebe u živo tijelo-na-pozornici. […]