Artaudovo kazalište okrutnosti ima svoju „sliku“ u „slici“ Van Goghova slikarstva. Ta je slika kraj mimetičke i reprezentacijske povijesti umjetnosti. Ona više ne može prikazivati nešto „realno“ i ne može „predstavljati“ nešto irealno i nadrealno. Slika koja proizlazi iz biti samoga svijeta kao kazališta postavlja samu sebe u živo tijelo-na-pozornici. […]
Tag: žarko paić
Vrhunska poezija nadilazi svaki suhoparni teološki roman [Tema: Borhes]
Jorge Luis Borges, Devet ogleda o Danteu, Disput, Zagreb, 2023. Sa španjolskoga prevela Ines Troha, pogovor napisao Stanko Andrić 1. O ljubavi, filozofiji i visokoj Ruži u kojoj nestaje Beatrice Svaku Borgesovu knjigu čitam polako, pomno, s odgodama. Tako je bilo kad sam ga prvi put dobio na uvid još u […]
Moja borba za preživljavanje [Tema: Kafka]
Kafka o pisanju, još jednom 1. U mojem zborniku o Kafki (v. Žarko Paić, prir. Kafka danas: mistika zakona i labirint slobode, Litteris, Zagreb, 2022.) na jednom mjestu slavne knjige ogleda Maurice Blanchota naslovljenoga Književni prostor unutar kojeg je i tekst „Kafka i imperativ djela“, nalazi se kratko poglavlje pod nazivom „Spasenje pomoću […]
Ja, James Webb, teleskop, koji vidi u dubine svemira
Fragmenti kaosa (XXIV) 1. „Sredinom devetnaestog stoljeća, William Henry Fox Talbot, jedan od izumitelja fotografije, predložio je vrhunski eksperiment. Znanstvenici su počeli proučavati svjetlost izvan ljudskog vida, svjetlost koju danas opisujemo kao infracrveno i ultraljubičasto zračenje, a Talbot je osmislio način fotografiranja tim nevidljivim zrakama. Iako je fotografija bila stara […]
Nesvodljiva moć umjetnosti: Između totalne politike i estetskoga poretka
Dosegao sam najveće dubine impersonalnosti. J.Joyce, „Pisma bratu u Dublin“, Pula, veljača 1905. „Božansko nasilje“ ili o tri paradigme terora U okružju sumračnoga Korinta još iz doba mitske Grčke prebiva temeljna riječ suvremenoga doba – teror. Zastrašivanje i prijetnja smrću članovima zajednice bezrazložnim činom žrtvovanja u ime nečeg što prethodi […]
Nesanica
Fragmenti kaosa (I) 1. U davno doba snovi su bili blagoslov za sanjača, odmor od nesnosne tlake mukotrpnoga življenja ili, pak, jednostavno utonuće u tajnu svjetskoga bezdana (Urwelt i Weltalter) o kojem na različite načine zbore i Schelling i Freud. Funkcija sna za pragmatički poredak društvenoga ubrzanja biti suvremenoga kapitalizma jest predah od […]
Demonsko sudjelovanje u tajni umjetnosti [Tema: Žid; Dostojevski]
André Gide, Dostojevski: Članci i kozerije, Disput, Zagreb, 2022. S francuskoga preveo Damjan Lalović. Pogovor napisao Stanko Andrić 1. Nemjerljiv je utjecaj ruskoga književnika Fjodora M. Dostojevskog na europsku/zapadnjačku filozofiju i modernu književnost i kulturu uopće. Evo što o tome iskazuju oni namjerodavniji. Istaknut ću stajališta četiri mislioca i pisaca, […]
Umjetnost kao sveta perverzija [Tema: Gombrovič; Bruno Šulc]
Witold Gombrowicz vs. Bruno Schulz Postoje ekscentrični, bizarni fanatici i lunatici posvećeni umjetnosti do krajnjih granica njezine iskazivosti. No, postoje i rijetki „aristokratski gadovi“ najviše razine duhovnosti i dostojanstva koje književnost uopće može dosegnuti u usponu Jakovljevim ljestvama do posljednje postaje vječnosti. Uvijek je dvoje i to vrijedi za kozmološka načela […]
Platonska ljubav i smrt [Velikani filma – Viskonti]
Luchino Visconti, Smrt u Veneciji, 1971. Odmah želim na početku ovog razmatranja odnosa između Mahlerove glazbe i filmskoga uprizorenja novele Thomasa Manna Smrt u Veneciji u režiji velikana talijanske kinematografije Luchina Viscontija kazati sljedeće: to je jedan od najboljih filmova uopće u kojem se susreću na nesvodiv način kinematička slika, književnost i […]
Pismo i esej – Između tragedije srednjega vijeka i tjeskobne slobode modernosti
U prvoj pjesničkoj knjizi Antonina Artauda, Pupak limba, (L’Ombilic des limbes) iz 1925. godine stoje ove dramatski sročene riječi. ʺTu gdje drugi snuju djela idem samo za tim da pokazujem svoj duh. Živjeti znači izgarati od pitanja. Djelo ne poimam kao odcijepljeno od života. Ne volim odcijepljeno stvaranje. Ni duh ne poimam kao […]

