Anatomija Fenomena

Zen um [Tema: Zen]

ZEN UM

Ako kažemo da je zen vrsta razumijevanja svijeta ili vrsta svjesnosti o svijetu, moramo se zapitati kakva je to vrsta svjesnosti? Često se kaže da je zen s one strane intelekta i s one strane logike, i da to razumijevanje nije dostupno zaključivanju ili bilo kojem drugom intelektualnom procesu.

Sto to zapravo znači? Iz nekih perspektiva takvo izražavanje može biti zavodljivo, jer kada mi kažemo “intelektualiziranje” i Japanci kažu “intelektualiziranje”, ne moramo nužno misliti na isto. Kada u Indiji kažu:

“Znanje vedante ne može se dobiti iz knjiga”, ta izjava ima određeno značenje. Ona znači da su knjige samo predavačke zabilješke i učitelj ih mora objasniti.

U Patanjalijevoj Joga sutri, prvi stih glasi: “Sada se objašnjava joga.” Točka. Slijedi drugi stih. Učitelji koji koriste te knjige, znaju da su im one samo podsjetnik što da kažu, isto kao što glazbena notacija za Indijce ne predstavlja nešto što biste čitali dok svirate, nego je tu samo da vas podsjeti na osnovni oblik melodije.

Riječ “sada” pokazuje da je nešto moralo prethoditi ovome; prije nego ste stigli do ovog stupnja u vašem učenju joge morali ste proći pripremu. Riječ “sada” učiteljima daje oslonac za izlaganje.

Na isti su način Upanišade svojim zgusnutim stilom samo zabilješke koje prate učenje. To posebno vrijedi za Brahma sutre; ako naletite na Radhakrishnin prijevod Brahma sutri, u njemu ćete naći smiješne kratke lakonske stihove iz sutre, a zatim stranice i stranice Radhakrishninih komentara. To je razlog zbog kojeg se kaže da se znanje ne može dobiti iz knjiga.

Drugi je razlog taj što su knjige po svojoj prirodi intelektualne, a shvaćanje zena je intuitivno.

Kakva je razlika između intelektualnog razumijevanja i intuitivnog razumijevanja? Kada govorimo o ovim važnim stvarima, ljudi često kažu: “Shvaćam to što govorite intelektualno, no ja to u biti ne osjećam.” A ja često napominjem: “Pa, ne mislim da to shvaćate intelektualno, jer intelekt i osjećaji nisu zapravo dva različita odjeljka uma.”

U shemi C. Junga um ima četiri funkcije – razum, osjećaj, intuiciju i osjet – no, to možemo usporediti s bojama u spektru. Spektar svjetlosti je neprekidan, i crvena boja se ne nalazi u odvojenom odjeljku od plave. Svjetlo je jedan odjeljak s mnogo boja.

Jednako tako, imamo jedan um, a on funkcionira na različite načine.

Jedan mi se psiholog prije nekog vremena rugao, govoreći da sam samo spretan s riječima. “Održiš dobar govor, ali ga ne shvaćaš”, rekao je.

“Nemoj tako podcjenjivati riječi!” uzvratio sam. “Riječi su šumovi u zraku; one su obrasci misli, obrasci uma, poput paprati. Podcjenjuješ li i paprat zato što ima složen model?”

“Ne”, odgovorio je psiholog, “Ali, paprat je stvarna – ona je živa, prirodna pojava.”

A ja sam rekao: “I riječi su! Riječima ću načiniti obrasce u zraku, načinit ću svakojake pojmove i sve ih povezati, i bit će sjajni! Stoga ne podcjenjuj – oblik je to života kao i bilo koji drugi.”

Zen uistinu ima intelektualno obličje. Taj je aspekt zena u Japanu poznat pod nazivom kegon, a u Kini hua-yen.

Hua znači cvijet, pa je to škola cvjetnog vijenca. Na sanskrtu je to ganda-vyuha, najprofinjeniji oblik Mahayana filozofije. Već smo govorili o ji-ji-muge, obostranom prožimanju svih stvari i zbivanja, a ta se filozofija razvila u ovoj školi.

I učenje joge ima intelektualni aspekt. Postoje razne vrste joge: bhakti joga, koja je pobožna, emocionalna, povezana s osjećajima; karma joga, koja je praktična i aktivna; hatha joga, koja je tjelesna; i jnana joga, koja je intelektualna.

Međutim, mnogi ljudi imaju golemih poteškoća da pronađu sponu između intelektualnog i intuitivnog shvaćanja. Znaju riječi, ali ne mogu dokučiti stvarni “smisao” značenja tih riječi na način da ono ikako izmijeni njihovo osjetilno iskustvo. Kada kažemo “intuitivno shvaćanje”, riječ “intuicija” je suptilna, čak neodređena, ali “zen shvaćanje” je čulno. To ne osjećate toliko emocionalno koliko izravno, baš kao kada osjetite da je nešto teško.

Kaže se: “To je kao kad kušate vodu i znate da je hladna.” Riječ je o osjetu, stvarnom, fizičkom dojmu.

No, u kakvom je odnosu um prema fizičkom osjetu? Ili uopće nisu u vezi? Da li je za vaše osjećaje bitno mislite li da se u osvit zore sunce rađa ili znate li da se Zemlja vrti oko svoje osi i kruži oko Sunca? Jesu li osjećaji osobe koja ne zna da se Zemlja vrti oko svoje osi i kruži oko Sunca jednaki osjećajima osobe koja to zna?

Promotrimo drugi primjer. Postoje urođenička plemena čiji se numerički sustav sastoji od jedan, dva, tri i mnogo.  Oni ne prave razliku nakon “tri”. Tim ljudima nikad ne može biti činjenica to da stol ima “četiri” ugla – on ima “mnogo” uglova. Tako oni ne bi pravili razliku između stola s pet ili šest uglova jer nemaju “pojmovni sustav” koji bi im dao pretpostavku za to.

Uzmimo za primjer ovakvu ilustraciju – vrlo je jednostavna, ali sve ovisi o pojmu:

Ako nemate određenu koncepciju za vas je ovaj crtež jednostavno model ravne površine. Međutim, ako vam je rečeno da se radi o kocki, onda možete zamisliti i stvarno osjetiti trodimenzionalnost u njemu. E sad, pođimo korak naprijed i upitajmo koja je ploha kocke sprijeda? Je li to ona čiji je kut označen slovom A? Ili ona čiji je kut označen slovom B?

Možete je promatrati na oba načina, pa tako obje plohe mogu biti “sprijeda”. Jedanput kad ste to shvatili, sve vam počinje predstavljati osjet – možete to zaista “osjetiti”.

To pokazuje vezu između intelektualnog i fizičkog osjeta: pojmovi dovode do osjeta – i stoga, lažni pojmovi dovode do iluzija.

Već smo vidjeli to načelo prikazano raznim tipovima optičkih iluzija, u kojima naš pojam utječe na osjete.

Središnja točka zena jest naša koncepcija vlastitog postojanja i svijeta koja je prividna, a zen će nam pomoći da se riješimo te koncepcije kako bismo mogli dobiti novi osjet. Ljudi se zabrinu kada to čuju i kažu: “Pa, dobro, zar ćemo jednu halucinaciju samo zamijeniti nekom drugom?”

Odgovorit ću pitanjima: Kako znate kad znate da znate? Koji je test “istinitosti” onoga što “osjećate”?

Možete reći: “Dobro, mogu misliti da sam Napoleon, ili da me vlada progoni.” No, to je tlapnja – iako netko doista može biti snažno uvjeren u to.

U našoj je kulturi “test” istinitosti znanost. Kažemo: “Ako nešto može biti znanstveno dokazano, skloni smo vjerovati da nije riječ o tlapnji.” U redu, recimo da je tako. Smatram da je ovo prilično relativno, ali uvijek ću u bilo kojoj raspravi prihvatiti premise osobe koja sa mnom želi raspravljati i poći ću od njih. Pretpostavimo da su znanosti, npr. biologija i fizika, načini otkrivanja “istine”. Kada to prihvatimo, vidjet ćemo da se tlapnja o tome da smo zasebno “ja” neće moći oduprijeti biološkim testovima!

Sa stajališta biologije, pojedini organizam je u istom “biheviorističkom sustavu” kao i okoliš, pa zapravo organizam i okoliš tvore jedinstven sustav ponašanja koji nije ni zadan ni svojevoljan. Oni su jedna aktivnost, a ona se naziva “poljem organizma-okoliša”. Ekologija je znanost o tim vrstama polja.

U akademskim krugovima često se smatra da mistični predmeti nisu dostojni poštovanja niti pozornosti pa ne razgovaram s njima o mističnom iskustvu. Umjesto toga pričam o “ekološkoj osviještenosti”. Radi se samo o pridržavanju opće prihvaćenih etiketa i nomenklature, jer to su dva načina da se opiše ista realnost. S biološkog stajališta savršeno je jasno da je svaki pojedini slučaj života funkcija istog svemira. To postaje još jasnije u kvantnoj teoriji. Možete onda upitati: “Zašto se vi znanstvenici – biolozi i fizičari – koji znate da je to točno i dalje ponašate kao da ste zasebni ‘ja’?” A oni će odgovoriti da se usprkos dokazima koji tvrde suprotno i dalje osjećaju tako. Njihova je teorija još uvijek samo teorija, zato što im nije uvjerljiva dok god su oni u pitanju. Još su uvijek pod društvenom hipnozom kojoj smo svi bili podvrgnuti u djetinjstvu, a koja nas je nagnala da se osjećamo kao razdijeljeni “ja”.

Zen je tako proces “de-hipnotiziranja”, ako vam je po volji. Zen uklanja pojmove koji su nalik na optičke “varke”, pojmove koji stvaraju privid razdvojenosti.

Onda, kad shvatimo kakva je stvarnost kad uklonimo pojmove, možemo reći biologu: “Nije li to upravo onako kao si ti rekao da jest?” I on se mora složiti. Došli smo tako do stanja osjeta ili osjećaja koji je mnogo više u skladu sa znanstvenim otkrićima nego što je to naš uobičajeni osjećaj da smo odvojeni pojedinci.

Zen je dijelom ne-intelektualan ne toliko zato što drži da su procesi intelekta uvijek pogrešni i varljivi; umjesto toga zen počinje uklanjanjem naših pojmova i pokazuje nam kako je to kada promatramo svijet bez pojmova.

Jednom kad smo otkrili taj novi pogled na svijet, možemo ponovno proizvesti nove pojmove i pokušati sada objasniti kako to da vidimo.

Iz tog su razloga mnogi zen majstori također sjajni umni ljudi. U povijesti zena bilo je učenjaka svih vrsta, i fizičara u modernom vremenu. Zen ne odbacuje život intelekta. On samo kaže: “Ne dopustite da vas pojmovi zavaraju.”

Ostavite komentar: