Duša [Tema: Leksikon kamenovanih riječi]

| May 25, 2013 | 0 Comments

Ozvjerena glad odljuđenog svijeta proganja je kao da je kužna.
Onako miomirnu nježnu i lakokrilu kao leptir.
Bacili se kamenom na dušu i na bonike i slabovidce koji je traže.
Sve je više hajkača, sve manje čežnjivih sluđenih čuvara.
A data im na čuvanje, ne kao razbibriga i laža, već kao spas.
-Meka ko duša, kaže mi nazdravljajući.
Rakija ga plavi, oči mu kaplju. Traži je u čokanjčetu, survava se do dna.
-Dušo, muca u ljubavnom ropcu, na klupici u nekom parkiću.
-Dušo, ćućori iznad kolijevke u nekom snovidom selu…
Za dušu, od duše, sa dušom…
Roje se riječi kao razjarene osice.
Progonjene duše postaju teške kao mramor.
Onda se obrušavaju na ovaj prašnjavi svijet.
Ima li nam spasa u vrtlogu bezdušja?
Uradimo nešto za dušu.
Sričimo makar ove riječi…

 

 

 

 

 

Tags: , ,

Category: Anatomija Fenomena

Boris Jovanović

About the Author ()

Boris Jovanović, rođen u Nikšiću. U rodnom gradu voli miris lipa (koje su posjekli) na glavnoj ulici i pivo u samačkom (status nepoznat). Zbog ljubavi prema srpskom jeziku kao mlađi Čarnojević odgegao na mali sjever. Zbog ljubavi prema Nataši nastanio se u Vrnjačkoj Banji ni kriv ni dužan. Vrlo je rijetko otac, a mnogo češće tata Matije i Bogdana. Ponosni je stric. Objavio četiri-pet knjiga. Ima malo više čitalaca nego napisanih knjiga. Nagrađivan (malo ga je sramota, ali mu je to ponekad važno). Navijač Sut(j)eske i Zvijezde. Osobeni znaci: umjetničko-razbojnička fizionomija. Piće: sve manje crnogorskog vina. Država: Srbija i Crna Gora (ili obrnuto). Ima najboljeg druga. I puno knjiga. I malo stripova. I još ponešto...Eto.

Leave a Reply

Duša [Tema: Leksikon kamenovanih riječi]

by Boris Jovanović time to read: 1 min
0