Gustave Le Bon – Psihologija gomile [Knjiga dana]

| October 1, 2018 | 0 Comments

 

Skup zajedničkih karaktera, što ih nasljedstvo daje svim pojedincima nekog plemena, sačinjava dušu toga plemena. No kad se izvjesni broj tih pojedinaca stopi u gomilu, da zajedno radi, uči nas opservacija, da iz same Činjenice njihovog ujedinjenja proizlaze izvjesni novi psihološki karakteri, kojih nije bilo u plemenskim karakterima i koji se od njih bitno odvajaju.

Proučavanje socijalnih pojava ne može se odvojiti od proučavanja naroda, od kojih su te pojave proistekle. Proučavajući socijalne pojave, valja ih dakle postepeno ispitivati s dva vrlo različna stajališta. Tad ćemo doći do toga, da su izvodi čistog razuma vrlo često u opreci s praktičnim razumom. Filozof, koji ispituje socijalne pojave, ne smije zaboravit da one uz svoju teoretsku vrijednost imaju i praktičnu.

Kad to utvrdi, mora biti vrlo obziran u zaključcima, koje bi mu u prvi mah nametala logika.

Ovu mu rezervu nalažu još i drugi momenti. Kompliciranost socijalnih činjenica je tolika, da ih. ne možemo obuhvatiti u njihovoj cjelini i predvidjati učinke njihovog uzajamnog uticaja. Pored toga se čini, da se iza vidljivih činjenica ponekad kriju tisuće nevidljivih uzroka. Vidljive socijalne pojave očito su rezultat nesvijesnog rada, koji je često nepristupačan našoj analizi.

Gomile su bez sumnje uvijek nesvijesne; no i ta nesvijesnost može biti jedna od tajni njihove snage. Razum je čovječanstvu previše nov pojam i još previše nedotjeran, a da bi nam mogao

razotkriti i nadomjestiti zakone nesvijesnosti. U svim našim postupcima nesvijesnost ima veliku ulogu, a razum vrlo malu. Nesvijesnost utječe kao sila, koja je još nepoznata.

 

Uvod – era gomila

 

 

Veliki prevrati, koji dolaze prije promjena civilizacije, kao npr. pad rimskoga carstva i nastanak arapskog carstva, čine se na prvi pogled, kao da su determinirani znatnim političkim promjenama: invanzijama naroda ili obaranjem dinastija. Uistinu važne promjene,

naime one, iz kojih proizlazi obnova civilizacija, zbivaju se u idejama, shvatanjima i vjerovanjima. Veliki historijski događjaji vidljivi su efekat nevidljivih promjena u ljudskom mišljenju. Današnje razdoblje donosi jedan od onih kritičnih mome

nata, kad je ljusko mišljenje na putu da se promijeni. Temeljem ove promjene dva su osnovna faktora. Prvi je destrukcija religioznih, političkih i socijalnih vjerovanja, iz kojih proizlaze sva načela naše civilizacije. Drugi je stvaranje sasvim novih životnih uvjeta i mišljenja uslijed modernih otkrića znanosti i industrije. U vrijeme, kad su se uzdrmala i izginula sva naša stara vjerovanja, kad se stari stubovi društva pomalo ruše, moć gomila je jedina sila, koju

ništa ne ugrožava i kojoj ugled može samo rasti. Doba, u koje stupamo, bit će uistinu era gomila. Jedva jedno nas stoljeće dijeli od vremena, kad su glavni faktori dogadjaja bili tradicionalna politika država i suparništva vladalaca. Danas više ne vrijede političke tradicije, indi vidualne težnje suverena i njihovog suparništva, već je naprotiv glas gomila zadobio svu važnost. Poznavanje psihologije gomila danas je posljednje utočište državnika, koji hoće, ne da vladaju gomilama, to je već postalo preteško,  već da barem one ne zavladaju njime.

 

 

  1. Duša gomila

Opće karakteristike gomila

 

U običnom smislu riječ gomila označava skup pojedinaca bez obzira na njihovu narodnost, zvanje ili spol i bez obzira na slučaj, koji ih je okupio. Jasno je, da samom činjenicom, što se mnogo pojedinaca nadje slučajno na okupu, oni ne dobivaju značaj organizirane gomile. Hiljadu pojedinaca, koji se slučajno okupe na nekom javnom trgu, bez odredjene svrhe, nikako ne sačinjava gomilu s psihološ koga gledišta. Nestajanje svijesne osobnosti i orijentacija osjećaja i misli u odredjenomu smislu, u čemu se nalaze prvi znaci gomile, koja

će se organizirati, ne zahtijeva uvijek istodobno prisutnost više pojedinaca na jednoj tački. Hiljade odijeljenih pojedinaca mogu u izvjesnim časovima, pod dojmom izvjesnih žestokih emocija, kao što je npr neki veliki narodni događjaj, dobiti značajke psihološke gomile. Nije lako točno opisati dušu gomila, jer se njena organizacija mijenja ne samo prema plemenu i sastavu zajednica, već i prema prirodi i stepenu podražaja, kojima su te zajednice naklonjene.No ista poteškoća nastaje i u psihološkom proučavanju bilo kojeg pojedinca. Činjenica, koja najviše udara u oči kod psihološke gomile, je ova: makar kakvi su pojedinci, koji je sačinjavaju, makar kako su srodni ili nesrodni u načinu života, zanimanju, značaju ili inteligenciji, oni već samom činjenicom, koja ih je preobrazila u gomilu, dobivaju neku zajedničku dušu, kojom osjećaju, misle i rade na način sasvim različit od onoga, kojim bi mislio, osjećao i radio svaki od njih zasebno. Psihološka je gomila privremeno biće, sastavljeno od heterogenih elemenata, koji su se na čas ujedinili, koje sačinjavaju

neko živo tijelo, čine svojim udruženjem novo biće. Pojedinac, koji je dijelom psihološke gomile, on nije više svijestan svojih djela. Kod njega, kao i kod hipnotiranog pojedinaca, izvjesne su podobnosti uništene, a druge se mogu dovesti do stepena krajnje granice u kojoj on ne mari na posljedice svojih postupaka u datom trenutku . Pod dojmom sugestije on će se s neodoljivom žestinom baciti na izvršenje izvjesnih postupaka. Gomila je

intelektualno uvijek inferiornija od izoliranog čovjeka, da ona s obzirom na osjećaje i postupke, što ih ti osjećaji izazivaju, može prema prilikama biti bolja ili gora. Sve ovisi o načinu, kako je gomila sugestionirana.

 

Osjećaji i moralnost gomila

 

  1. Impulsivnost , pokretljivost i razdraž1jivost gomila – Gomila je igračka svih vanjskih podražaja; Motivi, kojima se ona pokorava, dosta su snažni, da izbrišu osobni interes; Kod gomila nije ništa unaprijed promišljeno.
  2. Sugestivnost i lakovjernost gomila. Njihovo pokoravanje sugestijama; izjednačenje naučnika i budale u gomili; razni primjeri iluzija, kojima su privrženi svi pojedinci gomile.
  3. Pretjeransot i jednostranost osjećaja gomila – Gomile ne poznaju ni sumnju, ni neizvjesnost i uvijek zapadaju u krajnost
  4. Netolerantnost, autoritarizam i konzervatizam gomila. – Ponasanje gomila pred jakim autoritetom; česti revolucionarni nagoni gomila ne sprečavaju ih, da budu vrlo konzervativne;

one su svojim nagonom nesklone promjenama i napretku.

  1. Moralnost gomila – Moralnost gomila može prema sugestijama biti mnogo niža ili mnogo viša od moralnosti pojedinaca, koji ih sastavljaju. Gomile rijetko vodi interes, koji je od veće česti isključivi pokretač izoliranoga pojedinca.

 

Ideje, razmišljanje i uobražavanje gomila

 

Ideje gomila – Osnovne i prolazne ideje; istovremeno postojanje oprečnih ideje; promjene, kojima se moraju podvrgnuti više ideje, da postanu pristupačne gomilama.

Razmišljannje gomila – Gomile nisu pristupačne utjecajima razmišljanja. Razmišljanja gomila uvijek su vrlo upitno.

Uobražavanje gomila – One misle u slikama,  te se slike redaju bez ikakve veze – Na gomile naročito utječe čudesna strana stvari. – Čudesnost i legendarnost su prava pot pora civilizacija – Pučko uobražavanje uvijek je bilo osnovkom vlasti državnika – Kako se predočuju fakti, koji su kadri da djeluju na uobražavanje gomila.

 

Religiozni oblici koji se odnose uvjerenja gomila

 

Kad se bliže ispituju uvjerenja gomila, u vjerskim epohama, kao i u velikim političkim pokretima, kakvi su zaredali u posljednjemu vijeku, može se utvrditi, da ta uvjerenja uvijek po

primaju specijalan oblik. Ovaj osjećaj ima vrlo jednostavne karakteristike: obožavanje

nekog neodredjenog, višeg bića, bojazan od čarobne moći, koja mu se pridaje, slijepo pokoravanje njegovim odredbama, nemogućnost shvatanja njegovih dogmi, želja za njihovim širenjem, težnja, da se svi, koji ih ne prihvataju, smatraju neprijateljima. Netolerantnost i fanatizam bezuvjetni su pratioci religioznog osjećanja. Oni su neizbježivi kod onih, koji misle, da posjeduju tajnu zemaljske ili vječne sreće. Ove dvije crte nalaze se kod

svih ljudi u skupini, kad ih pokrene neko uvjerenje.

 

 

  1. Mišljenje i vjerovanje gomila

Udaljeni faktori i mišljenje gomila

 

Faktori, koji odredjuju mišljenja i vjerovanja, dvojake su vrste: udaljeni faktori i neposredni. Udaljeni faktori su oni, koji čine gomile podobnima, da poprime izvjesna uvjerenja, a sasvim nepodobnima, da prihvate izvjesna druga. Neposredni faktori su oni, koji nižući se na taj dugi rad, bez kojega ne bi imali efekta, izazivaju aktivno uvjerenje gomila, to jest uobličuju ideju i razvezuju je sa svim njenim posljedicama. Po ovim neposrednim faktorima nastaju revolucije, koje burno dižu zajednice na noge; po njima velika većina uzdiže nekoga na vlast ili ruše vladu. Medju udaljenim faktorima ima općenitih, koji se nalaze na dnu svih mišljenja i vjerovanja gomila, a to su: pleme, tradicije, vrijeme, uredbe, odgoj.

Pleme – Pleme predočuje sugestije predaka.

Tradicija – Tradicije se sastoje u mislima, potrebama, osjećajima prošlosti. One su sinteza plemena i obaraju se na nas sa svom svojom težinom. Ljude, pogotovo kad su u gomili, vodi tradicija, oni lako mijenjaju samo imena i spoljašnje oblike. Najvjerniji čuvari tradicionalnih ideja, koji se najupornije protive svakoj promjeni, zacijelo su gomile i to naročito one kategorije gomila, koje sačinjavaju kaste.

Vrijeme – U socijalnim, kao i u biološkim problemima jedan je od najodlučnijih faktora vrijeme. Vrijeme je jedini pravi stvaratelj i jedini veliki razarač – Vrijeme čini, da iza kaosa može nastati red.

Političke i socijalne uredbe Ideja, da uredbe mogu ukloniti društvene nedostatke, da je

napredak naroda posljedica usavršavanja uredbi i vladavina, te da se socijalne promjene mogu naprosto dekretirati, ta je ideja još uvijek općenito rasprostranjena. Iz nje je polazila francuska revolucija i savremene se socijalne teorije takodjer na nju oslanjaju. Ni najupornija iskustva nisu još mogla ozbiljno uzdrmati ovu veliku zabludu. Uredbe i vladavine su produkti plemena. One ne stvaraju neko razdoblje, već razdoblja stvaraju njih. Narodima se ne vlada, kako bi to htjeli časoviti hirovi, već kako to zahtijeva njihov značaj. Potrebni su vijekovi, da se stvori neki politički režim i vijekovi, da se promijeni. Uredbe nemaju nikakvu unutarnju vrlinu, one nisu same sobom ni dobre ni loše. One, koje su u datom času za dati narod dobre, mogu biti drugome loše.

Nastava i odgoj – danas se nalazi ideja, da je nastava sposobna bitno promijeniti ljude i da njen rezultat  poboljšava ih ili čak izjednačuje. Samom činjenicom ponavljanja postala je ova tvrdnja jednom od najnepokolebivijih dogmi demokracije. U ovoj tački, kao i u mnogim drugim, demokratske su se ideje našle u dubokom nesuglasju sa činjenicama psihologije i

iskustva. Više odličnih filozofa, medju njima i Herbert Spencer, nisu se trebali mučiti, da dokažu, da nastava ne čini čovjeka ni moralnijim ni sretnijim, da ona ne mijenja njegove nasljedne nagone i strasti, da je ona ponekad — pogotovo kad je još zlo vodjena

— mnogo više štetna, nego li korisna.

 

 

 

 

Neposredni faktori mišljenja gomila

 

Slike, riječi i formule – Proučavajući ponašanje gomila, vidjeli smo, da na nju djeluju naročito slike. Ovim se slikama uvijek ne raspolaže, no moguće je izazvati ih shodnom upotrebom riječi i formula. Ako se vješto upotrijebe, imaju one svu tajanstvenu moć, koju su im nekad pridavali čarobnjaci. One dižu u duši gomila najstrašnije oluje, a znaju ih i utišati.

Iluzije – One se nalaze u osnovima svih civilizacija – Gomile većma vole iluzije od istine.

Iskustvo – Samo iskustvo može učvrstiti u duši gomila istine, koje su postale potrebne i razoriti iluzije, koje su postale pogibene – Iskustvo djeluje samo poduvjetom, ako se često ponavlja

Razum – Slab utjecaj na gomile – Na gomile se može djelovati samo putem njihovih nesvijesnih osjećaja

 

 

Vođe gomila i njihova sredstva uvjerenja

 

Vođe gomila Čim se nadje na okupu izvjestan broj živih bića, bila to gomila ljudi ili čopor životinja, ona se instinktivno stavlja pod vlast jednog glavara. U ljudskim je gomilama taj glavar često samo vodja, no kao takav ima on važnu ulogu. Gomila je poslušno stado, koje

se ne bi nikad moglo riješiti gospodara.

Sredstva za akciju vođa Kad se radi o tom, da se za čas povuče sa sobom gomila i da se potakne, da izvrši neki čin valja na nju djelovati brzim sugestijama, da je gomila upoznata sa izvjesnim prilikama, a naručito onaj koji hoće da je povuče sa sobom posjeduje osnovu tj. prestiž. To se postiže vrlo jasnim postupcima: tvrdnjama, ponavljanem i zarazom.

Prestiž  Sve, sto god je vladalo svijetom, ideje ili ljudi, nametnulo se je poglavito onom neodoljivom silom, koju označavamo kao prestiž. Prestiž može označivati izvjesne osjećaje, kao divljenje ili strah. Prestiž je zapravo neka vrsta gospodovanja, što ga neki pojedinac vrši na naš duh. Različite vrste prestiža mogu se svesti na dva glavna oblika: stečeni prestiž i prestiž osobni. Stečeni prestiž je onaj, što ga daju ime, moć, reputacija. Osobni prestiž naprotiv nešto je individualno, što može postojati zajedno s reputacijom, slavom, moći i biti po njima učvršćeno, ali može i bez njih postojati.

 

Granice promjenjljivosti i mišljenje gomila

 

Stalna vjerovanja – Vjerovanja i mišljenja gomila sačinjavaju dvije odvojene klase. Na jednoj su strani velika stalna vjerovanja, koja traju više vijekova i na kojima počiva cijela civilizacija, takva su na priliku bila nekad: feudalni pojmovi, kršćanske ideje, ideje reformacije, takva su danas: načela narodnosti, demokratske i socijalne ideje. Na drugoj su strani česta i promjenljiva mišljenja, koja proističu iz općenitih pojmova: takve su teorije, koje u izvjesno vrijeme vode umjetnost i književnost, kao što su npr. one, koje su proizvele romanticizam, naturalizam, misticizam itd.

Pokretljiva mišljenja gomila – Iznad stalnih vjerovanja, nalazi se sloj mišljenja, ideja, misli, što se neprestano radjaju i umiru. Neke od njih traju samo po jedan dan, što je i najvažnije rijetko preživljuju jednu generaciju. Promjene, koje nastaju u tim mišljenjima ponekad su  više površne, nego stvarne i uvijek nose pečat plemenskih osobina.

 

 

  1. Klasifikacija i opis raznih kategorija gomile

Klasifikacija gomila

 

Polazna točka bit će nam obično mnoštvo. Najniži se oblik mnoštva javlja, kad je ono sastavljeno od pojedinaca, koji pripadaju raznim plemenima. Ovdje nema drugih zajedničkih veza, nego volja poglavice, koja se više ili manje poštuje.

Iznad ovih različitih plemena nalaze se one, koje su pod utjecajem izvjesnih faktora stekle zajedničke karaktere i napokon sačinile pleme. One će predočiti specijalne karakteristike gomila, no ovim će karakteristikama više ili manje gospodovati plemenske osobine. Ove dvije kategorije mogu se pod utjecajem faktora, pretvoriti u organizirane ili psihološke gomile. U tim organiziranim gomilama moći ćemo utvrditi slijedeću podjelu:

Hetrogene gomile : anonimne (npr. ulične gomile); neanonimne (porota, parlamentarne skupštine itd.

Homegene gomile : sekte (političke sekte, religiozne sekte itd.);  kaste (vojničke kaste, svećanička kasta, radnička kasta itd.); klase (građanska klasa, seljačka klasa itd.)

 

Heterogene gomile

 

One se sastoje od bilo kakvih pojedinaca, bez obzira na zanimanje i inteligenciju. Jedan osnovni faktor, pleme, čini, da se različite heterogene gomile dosta duboko međusobno razlikuju. Duša plemena gospoduje potpuno dušom gomile. Ona je moćni supstrat, koji postavlja granice njenim oscilacijama.

 

Homeogene gomile

 

Homogene gomile sadržavaju: 1. sekte, 2. kaste, 3. klase . Sekta označava prvi stepen u organizaciji homogenih gomila. Ona obuhvata pojedince ponekad vrlo različita odgoja, zanimanja, milieu-a, koje medjusobno ne veže ništa osim njihovog vjerovanja. Takve su na priliku religiozne i političke sekte. Kasta predočuje najviši stepen organizacije, za koji je gomila podobna. Dok sekta obuhvata pojedince vrlo različitih zanimanja, odgoja, milieu-a, vezane samo zajedničkim vjerovanjem,kasta obuhvata samo pojedince istoga. Klasu sačinjavaju pojedinci raznih porekla, sakupljeni: ne zajedničkim vjerovanjem, poput članova sekte, ni zajednicom zvaničnih zanimanja, kakvi su članovi kaste, već izvjesnim vrlo sličnim

interesima, životnim navikama i odgojem.

 

Tzv. kriminale gomile

 

Kad gomile nakon izvjesnog razdoblja uzbudjenja, zapadnu u stanje običnih nesvijesnih automata, vodjenih sugestijama, tad ih ja očito teško kvalificirati, no ni u jednom slučaju ne valja ih kvalificirati kao kriminalne. Zločini gomila imadu redovito svoj motiv u nekoj moćnoj sugestiji i pojedinci, koji su u njima učestvovali, uvjereni su, da su se pokoravali dužnosti, što nikako nije slučaj kod običnih zločinaca. Općeniti karakteri tako zvanih kriminalnih gomila su oni isti, koje smo konstatirali kod svih gomila: sugestivnost, lakovjernost, pokretljivost, pretjerivanje ,u dobrim i zlim osjećajima, očitovanje izvjesnih oblika moralnosti itd.

Porotnici

 

Ovi mješoviti suci pružaju prekrasan primjer neanonimne heterogene gomile. Tu nalazimo sugestivnost, prevlast nesvijesnih osjećaja, slabu podobnost za razmatranje, utjecaj vodja itd. Porotnici nam prije svega daju krasan primjer o slaboj važnosti, što je u pogledu presudjivanja ima duševni niveau raznih elemenata, koji sačinjavaju gomilu. Vidjeli smo, da inteligencija

ne igra nikakvu ulogu, kad je neka skupština pozvana, da dadne svoje mišljenje o nekom pitanju. Danas su izbori porota zapravo u rukama općinskih odbornika, koji primaju ili odbacuju, po svojoj volji, prema političkoj i biračkoj zauzetosti, koja zasijeca u njihovu situaciju… Većina izabranih se sastoji od manje uglednih trgovaca, koji se prije nisu

birali i od činovnika izvjesnih administracija…

Poput svih gomila porotnici se vrlo lako impresioniraju osjećajima. Neumoljivi u zločinima, koji ih mogu dirnuti — i koji su uostalom bez sumnje u društvu najviše omraženi — porotnici su naprotiv vrlo blagi u tako zvanim strasnim zločinima. Utjecati na osjećaje porotnika mora biti glavna zadaća svakog dobrog odvjetnika

 

Izborne gomile

 

Izborne gomile, to jest zajednice, koje su zvane, da biraju nosioce izvjesnih funkcija, sačinjavaju heterogene gomile; no budući da one djeluju samo na jednu odredjenu točku: da biraju između različitih kandidata, mogu se kod njih promatrati samo neki od prije opisanh karaktera. Karakteri gomila, koje one uglavnomočituju, jesu: slaba podesnost za razmatranje, nepostojenje kritičkoga duha, razdražljivost, lakovjernost i jednostranost. Prva stvar koju kandidat mora imati jeste prestiž. Ova potreba da kandidat ima prestiž je od glavne važnosti. No prestiž nije dovoljan, da obezbijedi kandidatu uspjeh. Izbornik se drži onoga, što laska njegovim požudama i taštinama; treba ga obasuti najvećim obnama i ne štediti s najfantastičnijim obećanjima. Program, koji kandidat napiše, ne smije biti previše kategoričan, jer bi mu ga njegovi protivnici mogli kasnije staviti nasuprot, no ni njegov usmeni program ne smije biti previše pretjeran. Neugodnosti općenitoga prava glasovanja bez sumnje su tako očite, da se moraju primijetiti. Ne može se pobijati činjenica, da su civilizacije bile djelo male manjine superiornih duhova, koji čine vrh piramide, koje se stranice sve više šire u razmjeru opadanja duševne vrijednosti i predočuju, duboke narodne slojeve.

 

Parlamentarne skupine

 

Parlamentarne skupine predstavljaju heterogene, neanonimne gomile. Unatoč njihovom različitom sastavu prema razdoblju i narodima, one su dosta slične po svojim karakterima. U njima se osjeća utjecaj plemena. Parlamentarni režim predočuje uostalom ideal svih modernih

civiliziranih naroda. U parlamentarnim skupinama nalazimo općenite karakteristike gomile: jednostranost ideja, razdražljivost, sugestivnost, pretjeranost osjećaja, pretežni utjecaj vodja. Jednostranost mišljenja jedna je od njihovih najvažnijih karakteristika. Kod svih stranaka, naročito pak latinskih, nalazimo nepromjenljivu tendenciju, da se najzamršeniji socijalni problemi rješavaju najjednostranijim apstraktnim načelima i općenitim zakonima, koji se mogu primijeniti na svaki slučaj. Parlamentarne su gomile vrlo sugestivne; sugestija, kao i

kod svih gomila, proizlazi od vodja, koji imaju prestiža. Političke skupštine su ona mjesta na zemlji, gdje se najmanje osjeća sjaj genija. Oni tu dolaze u obzir samo po svojoj rječitosti, koja odgovara vremenu i mjestu, te po uslugama, iskazanim ne otadžbini, već strankama. Sredstva vodja za uvjeravanje, osim njihovog prestiža, jesu faktori, koje smo već više puta nabrojali. On mora u prvom redu poznavati čarobni utjecaj riječi, formula i slika. On

mora imati posebnu rječitost sastavljenu, od energičnog tvrdjenja bez dokaza. Vodje imaju interesa, da zapadaju u najnevjerovatnija pretjerivanja. Vodja može katkad biti inteligentan i učen, no to mu uglavnom više škodi, nego koristi. Predočujući zamršenost stvari, dopuštajući,

da se sve objasni i shvati, inteligentnost uvijek čini čovjeka strpljivim i otupljuje intenzivnost i žestinu uvjerenja, koja su potrebna apostolima. Veliki vodje svih vijekova, naročito oni iz revolucije bili su strašno ograničeni, a oni, koji su bili najograničeniji, vršili su najveći utjecaj. Historija revolucije pokazuje, do kojeg stepena mogu skupštine postati nesvijesne i pokoravati se sugestijama, koje su najopreznije njihovim interesima.

Unatoč svim poteškoćama svoga funkcioniranja, parlamentarne skupštine predočuju ono, što su narodi još našli kao najbolje za samoupravljanje, a naročito, da bi se što više oslobodili osobnih tiranstva. Parlamentarne su skupštine zacijelo ideal svake vladavine, barem za filozofe, mislioce, pisce, umjetnike i naučnike, ukratko za sve, koji sačinjavaju vršak civilizacije

Tags: , , ,

Category: Notes

About the Author ()

Voli da briše članke...

Leave a Reply

Gustave Le Bon – Psihologija gomile [Knjiga dana]

by admin time to read: 14 min
0