Kratkovid, trapav i nesiguran, ne nosi naočare, jer voli da sluti njihova lica.
Sve su mu ljepotice i sve ga gledaju.
Jedna mu, konačno, prilazi.
Lice joj je sasvim obično, neopisivo.
Konačno.
Kao štambilj.
Lice smrti.
Religija kao područje ljudskog uma, vlasništvo kao područje ljudskih potreba, vlada kao područje upravljanja ljudima – predstavljaju uporište ljudskog ropstva.