Silvija je voljela da pliva
Silvija je voljela da pliva, dok smo bili tamo, plivala je daleko, onda zaroni, u trenutku je ne vidim, podignem ruku da se odbranim od sunca, i srušim flašu piva, uz svu ciku plaže, lomljava se ne čuje, konobar se ne ljuti, Silvija se pojavi, vidim njenu ruku, maše. Išli smo, tako, ne znajući gdje, i kada nas pitaju gdje ćete na more, mi kažemo: gdje stignemo.
Ovdje kada smo došli Silvija je u oktobru planirala gdje ćemo biti u julu.
Rekao sam joj:
– Ne mogu razmišljati tako daleko.
– Moraš – rekla je – ovdje svi tako rade. Mora se znati red.
Silvija i red. Nešto će se desiti sa ovim svijetom. Nešto loše.
Sledeća priča: Priče o Silviji – Gledao sam vijesti
