Month: July 2016

Anatomija Fenomena

Pisci pišu da bi spasili sami sebe, da bi opstali kao individue [Hronike stvaranja]

Piše: Džonatan Frenzen Možda sanjati: u doba slika, zašto pisati romane? (četvrti dio)   Tržište knjiga nameće piscima dobrodošlu disciplinu, podsećajući nas na našu dužnost da zabavljamo. No, za ambicioznog pisca bez univerzitetskog krova nad glavom, moderno američko tržište – gde se vrši trijaža umetnika na superzvezde, zvezde i nule; […]

Anatomija Fenomena

Mogu da učinim da se stvari dogode [Tema: Leonard Koen]

Fenomen: Leonard Koen (2) Piše: Dezmond Pejsi Dezmod Pejsi je tekst napisao 1967. godine. Ovaj Pejsijev ogled ujedno predstavlja suštinu predavanja koje je iste godine autor održao na Univerzitetu Ser Džordž Vilijams u Montrealu.   Svi ovi anticipirajući elementi utkani u Koenovu ranu poeziju blede u relativnoj beznačajnosti ukoliko razmotrimo […]

Art

Četiri fotografije

Forficula auricularia Skriveni način života. Tijelo je malo spljošteno i prilično izduženo, obično tamnosmeđe do crne boje, sa sjajnim hitinskim omotačem nalik na kožu. Postoje krilati i beskrilni pripadnici ovog reda. U miru zadnja krila drže složena ispod prednjih, raširena izgledaju kao lepezasta mrežasta opna koja, kod nekih vrsta, neobično […]

Anatomija Fenomena

Mase [Tema: Bukovski]

svi ogorčeni, jadni, osamljeni ljudi s osjećajem da su prevareni, s osjećajem da su ih prevarile silnice, optužuju život, optužuju okolnosti, optužuju druge dok su zaista oni savršeno neprobavljivi, pokorno neizvorni, kukavički i tihi, utonuli u samosažaljenje, ne učinivši ništa dobro, oni još osjećaju da su prevareni, pužući zemljom sa […]

Anatomija Fenomena

Slučaj sa klasikom [Tema: Čehov]

Spremajući se da ide na ispit iz grčkog jezika, Vanja Otepeljev je celivao sve ikone. U stomaku mu se prevrtalo, bilo mu je hladno oko srca, a samo srce mu je čas luparalo, čas gotovo prestajalo da kuca od straha pred neizvesnošću. Šta će dobiti danas? Dvojku ili trojku. Šest […]

Jasan Pogled

Jastuk

Kad je do­bra gla­vi­ca na do­brom ja­stu­ku, do­bri su joj i sno­vi. Lo­ša gla­vur­da na grd­nom ja­stu­ku ro­ji lo­še sno­ve, lju­te osi­nja­ke ko­ji smu­te sla­ba­šni ra­zum i za­gor­če gor­ki ži­vot. Do­bra gla­vi­ca, opet, na ne­po­de­snom ja­stu­ku pre­tvo­ri sva­ki san u ša­re­nu pti­cu-ru­ga­li­cu ko­ja ismi­ja­va naj­vi­še sne­va­ča, a po­ma­lo i one […]