Jasan Pogled
Jovan Onaj Jovan je došao odnekud i donio lijepu duvankesu od jarećih muda baš nabijenu mirišljavim dukatnim duvanom. Onaj Jovan je bio prvi Jovan u tom i tom selu, među tim i tim čovjekolikima. Selo se danas zove Jovanovo selo, a i oni se po njemu zovu. Onaj Jovan se […]
Kad se s njim uporede, čovjekolikima lakše. Kad mu čačnu gnojne rane, pođe im na boljitak. Kad su Saveji i Haldeji, a on Jov, namiri se račun. Kad im se prikrade-pokradi Jova. Kad bi nešto da urvaju i spale-urvaj Jovovu kuću, spali Jovovu štalu. Kad im se baš priubija-pobi Jovovu […]
Od iskona, do dana danjega. Tako kažu čovjekoliki, a ne znadu ni šta je juče bilo. A danas im je ponajmanje bitno. Mi smo, kažu, od iskona bili neko i nešto. A iskon im se prepriječi u dušniku kao riblja igla. Pa ih davi iskonski. Iskašlju iskon, razmažu ispljuvak. Iskon […]
Stalo im do njega taman koliko do lanjskog snijega. Baš im svejedno kako ih vabe i šickaju. Kad napnu pamet, čovjekoliki obično kažu: Zovi me i lonac, samo me nemoj razbiti. Onda se dive sopstvenoj krilatici koja oblijeće naokolo kao muva. I sve im tako-zunzarasto. Prazni lonci zveče, a oni […]
Igra Kao, igraju se. Igra im kidisanje. Igra im sve, samo nije igra. I liptanje krvi, stida i sramote. Sve im se pretvorilo u igru koja nije igra. Igraju se i grobovima i kolijevkama. Jedino je pobjednicima njihove igre teže nego poraženima u toj igri. Sve bi dali da nastave […]
Zora Ne dadu joj da svane. Čovjekoliki najrađe gamižu po mraku. Okrenu dupeta istoku, pa se dive crnom zapadnom zijevu. Kobajagi opjevavaju zoru, a oči im, a duša im, a pjesma im-uronjena u mrak. Kao kašika u krv. ******* Kad su nepoznatoga pitali kad je stigao, rekao je: –U zoru. […]
Zmija Zatucali joj glavu. Rep nijesu mnogo dirali. Čovjekoliki kažu: Zmiju u glavu. A ne vide svoje zmije. Prije nego joj rascopaju glavu, išibaju žitkom prutinom. A ona se uvija i u čudu i u bolu. Stavljaju je na tantalske muke. Kad bi mogli i da je raspnu, pa da […]
Ne razbiraju ni znake na zemlji, a kamoli zvijezde na nebu. Odavno su sletjeli, počupali krila. Poneko pogleda u zvijezde, pa promaši život. Zato čovjekoliki gledaju tek da ne oslijepe. I baš uživaju u nevidjelici. Prave putokaze, pa onda puteve. Kad se zamrse, ne odmrsuju se. Kad bi se odmrsili, […]
Umro je.Još prilikom rođenja.Niko se nije drznuo da proslavlja smrt.Niko nije baš toliko lud, baš toliko živ.Nije ni zaorao brazdu, a kamoli bacio sjeme.To što je u čovjekolikim nateklo bezlična je smrt, a ne lični život. Bio sam jednom u njegovom društvu, u birtiji.Život, nekoliko birtijaša i ja.Nekako sam volio […]
Žele, žele, žele. I gotovo. Dobiju što su željeli. Kad dobiju, čovjekoliki pomisle: nijesmo baš poželjeli. Pa opet: žele, žele, žele. I gotovo. Opet dobiju ono što su poželjeli. I taj dobitak im se pretvori u želju. I iznova: žele, žele, žele. I gotovo. Opet dobiju što su poželjeli. I […]