Vino je tamno i gusto. Ostavljeno samo u tijesnoj tamnici hrastovog bureta. Ni žubora, ni curka, ni kapi, ni mreškanja. Duboko u pritrpanom podzemlju. Tavori bogato saće snova dok se gore batinaju i ljube. Dok nebo paraju gladne ptice.
Author: Boris Jovanović
Fudbalizam
Jurcanje. Davanje i primanje pasova. Kontrola lopte. Stavljanje u poziciju da primiš loptu. Šutiranje na gol. Uklizavanje i krljanje. Psovanje i pljuckanje. I slično. I užasavajuće jednostavno. I masa koja urla na tribinama, pored ledina ili pored televizora. Urla i besomučno čašćava majku, sestru (kod nas najprije oca) tetku, […]
Kapi – Uvijek su usred noći usred nekog grada
Uvijek su usred noći usred nekog grada. Gradove odavno ne razlikuju. Pijanci im uvijek prilaze i sa teatralnom ljubaznošću mole za cigaretu. Nakon toga se napijaju za šankom ne slušajući jedan drugoga. Spavaju sa slučajnim ženama na rastrešenom madracu, ujutro bježe od zadaha gnjilog tijela. Prestareli gradovi i prolaznici smračenih […]
Kapi – Samo obigravaju oko savardaka
Samo obigravaju oko savardaka. Kažu da su u njemu rođeni. Da su se baš u njemu nasisali majčinog mlijeka i nasrkali goveđeg bazda. Da su oko njega gazili razlitanu balegu. Pamte strah od kravljih očiju u mraku. Nikako da uđu. Boje se da neće izaći. Da će zauvijek ostati unutra […]
Majska tmuša
Opjevana je majska zora u našoj državici. Opjevana ili oćutana, kako se uzme. Opjevavamo ili prećutkujemo majsku zoru, a živimo u majskoj tmuši u kojoj se teško prepoznajemo i još uvijek nečemu nadamo. Nadamo se osvitku i provedravanju. Opjevana je, dakle, majska zora u himni naše državice, u našoj ili […]
Kapi – Sve je kapalo te noći
Sve je kapalo te noći. Rastopljeni vosak, njihova rođačka imena, oljuštene riječi, vino, pjesme i suze. Pijani su pjevali, potom plakali, pa se smijali. Najstariji je rekao da treba da se izuju i da stoje u lavorima sa hladnom vodom. Prosipa smlačenu vodu crvenu od rođačke krvi. Svake noći ih […]
Malo slovo o velikom djelu ili o Morači i Moravi
Tada i tamo, u zavičajnim moračkim planinama, na julskoj pripeci, pod zaognjenom nebeskom zvijezdom, vreo od sunca i srca, ošinut i zavrtložen gimnazijskim godinama i zanosima, čitao sam, trepetan i usplahiren, VREME SMRTI Dobrice Ćosića. Sada znam ono što sam davnog ljeta naslućivao—da se nijedan čitalački doživljaj i snoviđenje ne […]
Pomozi, Bože, da budemo dobri i kad nam je dobro
Biblijski potop. Tako reče Aleksandar koji nije veliki, iako bi to užasno želio da bude. Baš užasno, što je baš opasno. Zaista biblijski potop. Najbolje to znaju postradali mučenici na izmučenoj zemlji. Na muci i nevolji zakanutoj suzom, znojem, krvlju, potopljenoj mutnim vodama trajanja i stradanja. Potop koji svi naslućujemo […]
Kapi – Kamenuju vješticu
Kamenuju vješticu. Nesrećnica podsjeća Gojka na srnu. Lud od bola, preklinje ih da odustanu. Ljubi njeno čelo, dotiče joj razjedene usne, upija umirući pogled. Uplakano dijete traži majku. Kako se zoveš, dječače? – pitaju ga. – Gojković -kaže kroz drhtaj. Poletjela je prva kamenica i razbila čelo djetetu.
Magični realizam
Minuo je Markes ovim urnebesnim svijetom. Urnebesje i magija njegovih knjiga polako gubi efekat fantastičnog i postaje zapravo čist realizam. Dakle, po svemu sudeći, veliki Gabo gubi bitku sa ovozemaljskom fantazijom. Hispanoamerička magija postaje mala naspram našeg i bjelosvjetskog hohštapleraja. Svojom smrću Markes započinje svoju besmrtnost i ostavlja nas da […]