Jasan Pogled
Niko ga nije mogao ubijediti da se nijesu sudarili vozovi. Vidio ih je u dnu vidika kako se primiču jedan drugome. Čuo je naježen pisak rasrđenih lokomotiva. Nije vidio da su se kompozicije mimoišle. Zatim nije vidio ni svog psa. Potom nije čuo ni njegov lavež. Živi u kućici pored […]
Razmahane gole grane udaraju u okna. Ledena voda klokoće dimnjakom. Kroz širom otvorena vrata uvijava strulo lišće. Nekad je razmahivao kosom po širokom polju i zviždukom vabio orlove. Plašio se poplava i žege. Ispraćao i dočekivao uskliktalog srca. U gradovima gospodstveno gradovao. Na krevetu, okrenut memljivom zidu, iščekuje. Ne zna […]
Uvijek je tu, na čvorištu puteva. Da namjernicima razmrsi klupko. U zindanuši težak miris presvislih bokora čaja. Koža se peruta i ljušti. Žao mu psa što skamuče žedan. Nestaje i iz psećih očiju.
Na velikoj njivi pod kućom, tegleći sunce na leđima, izoravao je čitave regimente rimskih legionara, keltske horde, zajapurene azijatske buljuke, janičare, akindžije, čarkare, spahije, anadolske gazije, srpsku pješadiju… Vazduh mu je sada težak kao raskvašeni vuneni prekrivač. Je li to ova zemlja što curkom mrtvog praha sipi između prstiju? Čim […]
Dan se smirivao i prve leptirice odnekud izroniše. U krošnjama je zujilo, kapali su prezreli plodovi. Zadrijemao je pod kućom na raskovanoj čamovoj klupi. Sanjao je sprovod, žuta obličja, tužilice. Vidio je sebe u sanduku, postidio se zbog naherene kape. Probudi ga žeđ. Kad zaiska vode, narikače kraj lijesa popadaše […]
Sve bi ih krvlju poškropio, samo da su izmucali ijednu poganu riječ. I sina i snaju i dožudnika u njenoj utrobi. I spečene svadbare u suknenim odijelima pod suncem na pržini. Brektao je modrog lica dok su mu iz žila isticale uzvrištale pjesme. Našli su ga pod kruškom u prisoju. […]
Skliznuo je naduven niz uglačane konjske sapi. Trlja trbuh gledajući nabijene bisage. Sjeda otpuhujući i čati razvezujući zavežljaj. Vidio ih je u konjskom oku. Onda je osjetio kako mu se zalogaj u ustima mlači.
Utroba se kida od straha dok mu prilaze vučje oči. Osjeća zadah čeljusti, pa zube zvijeri na grkljanu. Iz tijela klokotavo ističe život. Blagost i spokoj umiruju mu biće. Bolje da me prikolje sad, nego u snu- pomišlja dok se vuk odmiče nabrekao od njegove krvi.
Predrag Matvejević Mediteranski brevijar V.B.Z., Zagreb, 2006. Impresije Slavna Matvejevićeva knjiga zapljuskuje nas mirisima i čudima Mediterana koji traje i pupolja u sukrvici našeg nasljeđa. Pokatkad nas krasnopis ostavlja nasukane na pripeci neutažive čežnje i iznevjerenih očekivanja koju ova divovska tema nudi i razjaruje. Na talasima krasnoga Mediterana, na njegovim […]
Povorke, ubogi puk izmučen sparinom, žeđu, nesanicom, isprobijan komaricama-krvopijama. Ranjen zavišću, hranjen mržnjom. Oteže se kao gladna godina. Ženice sa cigaretom u zubima i kozijim sisuljcima i dlakavi muškarci otromboljenih pivskih kulja. I rojevi uzvrištale dječurlije. Hrle u pakleni raj, bogu Molohu. Princ tame je iz srednjovjekovnih bezdanih legendi uskočio […]