Jasan Pogled
Dan se smirivao i prve leptirice odnekud izroniše. U krošnjama je zujilo, kapali su prezreli plodovi. Zadrijemao je pod kućom na raskovanoj čamovoj klupi. Sanjao je sprovod, žuta obličja, tužilice. Vidio je sebe u sanduku, postidio se zbog naherene kape. Probudi ga žeđ. Kad zaiska vode, narikače kraj lijesa popadaše […]
Sve bi ih krvlju poškropio, samo da su izmucali ijednu poganu riječ. I sina i snaju i dožudnika u njenoj utrobi. I spečene svadbare u suknenim odijelima pod suncem na pržini. Brektao je modrog lica dok su mu iz žila isticale uzvrištale pjesme. Našli su ga pod kruškom u prisoju. […]
Skliznuo je naduven niz uglačane konjske sapi. Trlja trbuh gledajući nabijene bisage. Sjeda otpuhujući i čati razvezujući zavežljaj. Vidio ih je u konjskom oku. Onda je osjetio kako mu se zalogaj u ustima mlači.
Utroba se kida od straha dok mu prilaze vučje oči. Osjeća zadah čeljusti, pa zube zvijeri na grkljanu. Iz tijela klokotavo ističe život. Blagost i spokoj umiruju mu biće. Bolje da me prikolje sad, nego u snu- pomišlja dok se vuk odmiče nabrekao od njegove krvi.
Predrag Matvejević Mediteranski brevijar V.B.Z., Zagreb, 2006. Impresije Slavna Matvejevićeva knjiga zapljuskuje nas mirisima i čudima Mediterana koji traje i pupolja u sukrvici našeg nasljeđa. Pokatkad nas krasnopis ostavlja nasukane na pripeci neutažive čežnje i iznevjerenih očekivanja koju ova divovska tema nudi i razjaruje. Na talasima krasnoga Mediterana, na njegovim […]
Povorke, ubogi puk izmučen sparinom, žeđu, nesanicom, isprobijan komaricama-krvopijama. Ranjen zavišću, hranjen mržnjom. Oteže se kao gladna godina. Ženice sa cigaretom u zubima i kozijim sisuljcima i dlakavi muškarci otromboljenih pivskih kulja. I rojevi uzvrištale dječurlije. Hrle u pakleni raj, bogu Molohu. Princ tame je iz srednjovjekovnih bezdanih legendi uskočio […]
Prati jedinu zvijezdu i ona se naglo gasi kao žar u vodi. Šta sa ljudima na ledenom moru, pod ugašenim nebom? Shvata da je sam na ukletom brodu, da su svi pomrli u mukama ostavljajući mu samo prazne čaure svojih strahova. Nebo se odjednom osipa milionima zvijezda koje radosno trepere. […]
Sam je na vodi, kao odbačena stvar. Trne žagor nad gradom izbijeljenim slanim vjetrovima. Vjetar nosi bijeli šeširić koji mu liči na ustreptalu golubicu. Oblak je bijel ugrušak oivičen zlatom. Osjeća: usisavaju ga tamne dubine.
Emir Kusturica Smrt je neprovjerena glasina Novosti, Beograd, 2011. Impresije Knjiga uznebesana i osijana Emirovim imenom i njegovom slavnom filmskom poetikom osuđena je na pretpostavljeni uspjeh. Ona se ushitno i uživalački čita još u njegovim ranim filmovima. Ono što smo iščitavali u njegovim filmovima sada žudno razgledamo u albumu njegove […]
Pije kao Rus. Raduje se kao dijete. Psuje kao kočijaš. Plaši se svakog šušnja. Puši kao Turčin. Naći ćeš je na dnu tuge. Mokru od suza, blistavu od osmijeha. Ni za šta nije. Sem da se ponekad pomene.