L’Avventura, igrani, drama, misterij, Italija, Francuska, 1960
REŽIJA: Michelangelo Antonioni
ULOGE:
Monica
Vitti (Claudia),
Gabriele Ferzetti (Sandro),
Lea Massari
(Anna),
Dominique Blanchar (Giulia),
Renzo Ricci (Annin
otac)
SCENARIJ:
Michelangelo
Antonioni,
Elio Bartolini,
Tonino Guerra
FOTOGRAFIJA:
Aldo
Scavarda
GLAZBA:
Giovanni
Fusco
MONTAŽA:
Eraldo
Da Roma
SADRŽAJ:
Jednog ljetnog poslijepodneva skupina prijatelja iz Rima odluči jahtom otputovati na obližnji otok. Tijekom boravka na otoku ozbiljno se posvađa dvoje od njih, mlada Anna i nešto stariji Sandro, ljubavni par koji razmišlja i o braku. Kad kasnije tog popodneva Sandro objavi da je Anna nestala, prijatelji krenu u pretraživanje otoka, no ne uspiju pronaći djevojku. Unatoč tome, nitko od njih Sandra ne smatra odgovornim za Annin nestanak, iako on izgleda razmjerno nezabrinut. Ipak, prije no što se svi vrate jahtom na kopno, Sandro će pokušati zavesti Anninu najbolju prijateljicu Claudiu, s kojom će se nastaviti družiti i tijekom slijedećih dana, dok vozeći se automobilom duž obale budu istraživali Annin nestanak. Tijekom potrage oni će postati i ljubavnici, no budućnost njihova odnosa nejasna je podjednako kao i razlozi Annina nestanka.
Godine 1960. na festivalu u Cannesu ovjenčana Nagradom žirija, koju je film podijelio s iste godine i Zlatnim globusom za najbolji film s neengleskog govornog područja nagrađenom dramom Čudna opsesija Kona Ichikawe, te godinu kasnije nagrađena na festivalu u Solunu i nominirana za dvije nagrade BAFTA, antologijska modernistička egzistencijalna drama suscenarista i redatelja Michelangela Antonionija prvi je film autorove ´tetralogije otuđenja´ koju zaokružuju naslovi Noć, Pomrčina i Crvena pustinja. Djelo koje je prilikom kanske premijere podijelilo publiku a dijelom i kritiku, jer su mu mnogi prigovarali zbog hermetičnosti, enigmatičnosti i eliptične priče, kao i zbog određenih lutanja i slijepih dramskih odvojaka, oduševilo je žiri predvođen glasovitim piscem Georgesom Simenonom, koji je Zlatnu palmu ipak odlučio dodijeliti Fellinijevu Slatkom životu. U ostvarenju koje je u novu veliku zvijezdu europskog art-filma promoviralo tadašnju redateljevu partnericu Monicu Vitti (Crvena pustinja, Djevojka s pištoljem, Fantom slobode, Tajna dvorca Oberwald), Antonioni se na maestralan način pozabavio temom otuđenja, fabula je osovljena oko odnosa dvoje protagonista, da bi bila dedramatizirana prizorima čije filmsko trajanje unatoč montažnim rezovima odgovara stvarnom trajanju. Autor sjajno koristi prirodnu i zadanu scenografiju, s osloncem na impresivnu fotografiju Alda Scavarde (Bertoluccijev Prije revolucije, S tigra na konja Luigija Comencinija), koju odlikuju inovativnost i dubinska oštrina, likovi prirodno pripadaju okolini i kao da izranjaju iz nje, prirodne okomice i horizontale definiraju i kompozicije kadrova, a cjelinu odlikuje i dominacija totala, kojima se sugerira objektivnost prikaza zbivanja, uz nepostojanje subjektivnih kadrova. Motiv nestanka djevojke autoru, podjednako kao i publici, važan je u mjeri u kojoj omogućuje prikaz mijenjanja osjećaja njezinih prijatelja tijekom vremena, a jedini način premošćivanja otuđenja i nedostatka komunikacije kao prema autoru najvećih problema suvremenog čovjeka jest stvaranje veze između zaručnika nestale djevojke i njezine prijateljice, makar ta veza bila fluidna i nedefinirana.
C/B, 144′
http://kinotuskanac.hr/movie/avantura
