Nemam namjeru donositi zaključke umjesto tebe.
Samo ću ti ispričati priču pa ti zaključi.
Objasnit ću ti kako funkcionira financijski sustav i zašto smo u krizi.
— Pretpostavimo da smo – ja, ti i Ivan Kovač – letjeli zrakoplovom preko Tihog oceana.
Putem smo se napili apsinta.
Potrgali smo vrata od WC-a.
Zbog toga su nas izbacili u more kroz izlaz za nuždu.
— Na svu sreću, u blizini mjesta našeg pada bio je mali bezimeni polinezijski otok.
Nakon što nas je more izbacilo na obalu, vijećali smo i odlučili proglasiti ovaj otok novom državom: Ujedinjeni otok apsinta (UOA).
— Kada su nas izbacili iz zrakoplova, naša prtljaga, naravno, nije slijedila za nama.
Tako su sada naša jedina materijalna imovina vrata od WC-a, koja si ti uspio zadržati sa sobom.
I unatoč apsintu, dokazao si da si najđtedljiviji – imađ Ł100 sa sobom u novčaniku.
Ovo je naša ekonomija. Imamo jedinu imovinu u nekretninama – vrata, vrijedna Ł100.
Sa tvojih Ł100 naša ukupna nacionalna imovina iznosi Ł200.
Kada smo se otrijeznili, odlučili smo da je nužno nekako se smjestiti.
Kao najbrži od nas pokazao se Ivan Kovač.
On je radišan čovjek: ne može samo ležati i ništa ne činiti.
On izjavljuje da je stvorio banku koja je spremna uzeti naš novac uz 3% kamata.
Ti si mu dao Ł100 i on je to zapisao u svoju bilježnicu pod stavkom «Potraživanja -> Dugovanja».
Ali ja, koji sam trođio svoje vrijeme učeăi o financijskom svijetu, znam kako se domoăi i tih Ł100 i vrata.
Ja ti predlažem da pozajmim od tebe Ł100 uz 5% godišnje kamate.
Istrgnem stranicu iz svoje bilježnice i na njoj napišem, «Obveznica od Ł100 uz 5% godišnje kamate».
Misliš da ti se posrećilo.
Ti podigneš svoj novac iz banke Ivana Kovača i pozajmiš mi ga u zamjenu za moju Obveznicu.
Ja uzmem tvojih Ł100 i poloţim ih u banku Ivana Kovača.
Očito je došlo vrijeme da zastanemo na trenutak, odemo protresti palmu da dođemo do nekoliko kokosovih oraha ili odemo roniti da uhvatimo kojeg raka ili smislimo što ćemo jesti sutra.
Ako tako misliš onda me ne poznaješ dobro!
Hodajući otokom, 50 koraka prema sjeveru i natrag, smislio sam genijalnu financijsku shemu!
Prilazim ti i govorim kako možeš zaraditi dodatnih 1% godišnje ni iz čega.
Sve što trebaš učiniti jest pozajmiti novac iz Kovačeve banke uz kamatnu stopu od 4% i kupiti od mene još jednu obveznicu uz 5% godišnje kamate. Jednostavno!!! U redu?
Ja napišem na stranici svoje bilježnice drugu Obveznicu od Ł100 mahnem ti njome ispred nosa.
Ti ne moraš razmišljati dulje od sekunde.
Otrčiđ do banke i pozajmiđ Ł100 na temelju jamstva moje prve Obveznice od Ł100.
Novac je tamo: Ja sam ga tamo stavio kao polog.
Ti mi predaš pozajmljenih Ł100 i sakriješ drugu Obveznicu u svoj novčanik.
Sada imaš Ł200 u mojim Obveznicama: prva je u banci Ivana Kovača, a druga je u tvom novčaniku.
Ja vratim Ł100 u Kovačevu banku kao polog i sada imam Ł200 u banci.
Misliš li da ću stati?
Nadaj se! Već sam napisao treću obveznicu za tebe…
Navečer, nakon što sam istrgnuo sve listove iz svoje bilježnice Obveznica, imamo sljedeći prizor: Ti imađ protuvrijednost od Ł5000 u mojim obveznicama, dok ja imam Ł5000 poloţenih u banku Ivana Kovača.
Sad je, osjećam to, pravo vrijeme da nabavim tvoja vrata!
Predlažem da ih kupim od tebe za Ł100.
Ali ti si mudar.
Samo su jedna vrata i ti tražiš Ł1000 za njih.
Ł1000! Koga briga?
Ja imam Ł5000 u banci! Tražim banku da prebaci Ł1000 s moga bankovnog računa na tvoj račun i odnesem tvoja vrata.
Kada bi ovo naše knjigovodstvo došlo do osobe koja je diplomirala ekonomiju na Oxfordu, ona bi rekla da ekonomija UOA ima Ł1000 vrijednu imovinu u nekretninama – vrata, i Ł10,000 financijske imovine u obliku Obveznica i Pologa. Tako se vrijednost nađe nacionalne imovine poveăala za viđe od 2200% u jednom danu!
Nešto manje obrazovana osoba rekla bi da smo mi trojica kretena, s obzirom da je sve što imamo jedna vrata, koja nisu povećala svoju vrijednost, te Ł100 u gotovini. Samo potpuni idioti bi proveli cijeli dan igrajuăi se sa stranicama biljeţnice umjesto daskupljaju kokosove orahe i prave ribarske mreţe.
Koja od ove dvije osobe je u pravu? Ti zaključi… ali to je sustav u kojem živimo.
Izvor: Organise!, broj 75, prosinac 2010
