Jasan Pogled
V Vrlina Ima je negdje,sakrivena je u nekom, ili je pod nekim kamenom, žive su joj žilice i zjenice, čim razmišljamo o njoj. Najmanje je ima tamo gdje bi trebalo da vlada. U vladi, na primjer. Prognali su je kao divlju zvijer ili gubavca. One koji su je nosili u […]
Aristotel je pisao da onaj ko hoće da razmotri pitanje najbolje države, treba najpre da odredi koji je način života najbolji, jer ako to ostane nepoznato, ne može se znati ni koje je državno uredenje najbolje… (Dnevnik, 1968) Koja je država dobra – ne znam. Ali je sasvim sigurno […]
B Bog Sjećam se kad su Ga psovali uživajući u siktanju i maloumlju. Sada Ga bajagi vole. Čudna mi čuda. Čini mi se da su raskrstili sa Njim poodavno zaklinjući se u ljubav riječima mržnje. A ako potraže utjehu i oprost – traže im pare i pokornost. Cjelivaju ruke nedostojnih […]
A Anđeo Već sam pisao o Njemu. Zapravo, hvatao odjeke. Kad se pojavio, bijel, lijep i krilat u nekoj našoj palanci, a mogao je i u nekom velikom gradu, kamenovali su Ga. Najprije ga ljubopitljivo zagledali, zatim mu se cerekali u lice, onda Mu čupali zlatne uvojke, vukli ga za […]
Ako je iko promašaj apsoluta, to sam ja. Kažem to sa svom potrebnom gordošću. * Čujem u sebi, ako bar malko tamo uronim, pozive i razdor Kaosa prije nego se obrati ili izrodi u svijet… * Posjedujem negativnu hrabrost, hrabrost protiv samog sebe. Usmjerio sam svoj život van puta koji […]
Nalazi se na jednom ogromnom ostrvu nepoznate lokacije, naseljenom različitim vrstama divljih zvijeri i ptica koje su se otarasile čovjekove tiranije. Posjetioci će otkriti da ovo ostrvo odlikuju mnoge osobine opisane od strane klasičnih pjesnika: jagnjad se druže sa vukovima, sokolovi lete krilo uz krilo sa golubovima, labudovi su u […]
Ljekar kojeg sam jučer posjetio zbog svoje utrobe pita me „pomišljam li na samoubojstvo“. „Čitav život samo o tome mislim“, odgovorio sam. Pogledao me zadovoljno, hoću reći neotesano. * Večeras, tokom uobičajene šetnje Luksemburškim parkom, stalno sam pjevušio španjolske napjeve, dosta glasno, čini mi se, jer su se svi osvrtali. Bio […]
Piše: Lj. Milić Borislav Pekić (1930–1992) objavio je prvu knjigu Vreme čuda sa trideset pet godina. Ređaju se romani Hodočašće ArsenijaNjegovana, Uspenje i sunovrat IkaraGubelkijana, Kako upokojiti vampira, Odbrana i poslednji dani, Besnilo, 1999,Atlantida, zbirka priča Novi Jerusalim, uspomene Godine koje su pojeli skakavci, tomovi pisama, dnevnika, komentara, drama, eseja… I, kao poduhvat bez presedana, njegovo životno delo – sedmotomni roman-fantazmagorija Zlatno runo. To je o roman(čina) o ljudskoj potrazi, čežnji, gladi i pohlepi za […]
Žena, izduvana guma, bolest, strast, strahovi koji te čekaju. Strahovi tako mirni da možeš da ih proučavaš kao figure na šahovskoj tabli. Nisu velike stvari ono što šalje ljude u ludnicu… Smrt koja ih čeka, ubistvo, incest, pljačka, požar ili poplava. NE. Niz malih tragedija je ono što ljude odvodi […]
Borislav Pekić Vreme čuda Grafički zavod—Titograd, 1969. Impresija Mnogo je rečeno o ovom čudesnom piscu i o ovom čudesnom djelu. Zapravo, kad pristupite Pekiću uvijek pristupate višestrukom čudu. Ovoga puta čudo je i u naslovu i u čuđenju onoga koji čita i u čudesnosti onoga koji stvara. Dakle, trostruko čudo– […]