Art

Art

Novembarska pjesma

  Novembar sivilom boji jutra Dani su protkani kajanjem Srce nikad dovoljno čisto za nove početke Ispunjeno pritajenim strahom Život neprekidna borba za trenutke mira Neprekidno trajanje bez predaha Samo ga poneka smrt prekine upitnicima I na trenutak ispuni srce strepnjom Šta će biti kada ode neko doista moj? Koliko […]

Art

Uvod

Probudio sam se vrlo rano, prije zore Prvi dan lažnog proljeća Pio sam kafu na trgu u nekom drugom gradu Sunce je nježno obasjavalo staru tvrđavu Dugo sam posmatrao golubove kako igraju meni nepoznatu igru Stara žena je bacala poglede ka susjednim vratima Na radiju je bila pjesma o slobodi […]

Art

Strah

Prestravljena sam zbog godina koje se skupljaju iznad moje glave u džepu, u vozu, u ćaskanju, u učenju, u čekanju, u pošti, u banci, u bolnici. Prestravljena sam jer niko o tome ne govori, jer su dani beskrajno ćutanje o smrtnosti. Prestravljena sam jer me niko nikada na ulici nije […]

Art

Неман и Анђео

Неман Одапета У мрак сопствене душе Поново Тло клизаво Непредвидиво Пуно замки Понор све дубљи Дно све даље (Мозак производи) Осећај кривице Који чупа утробу Смрскава сваки атом Кривица није стварна Није твоја Не постоји Говори нешто Али не чујем Вриштим немим криком Покушавам да отерам неман Којој сам мајка […]

Art

Česlav Miloš – Izjava

Gospode Bože, volio sam džem od jagoda I tamnu slast ženskog tijela Kao i ledenu votku, sleđa u ulju, Mirise: cimeta i klinčića. Pa kakav sam ja onda prorok? Toliko je drugih S pravom bilo odabrano, vjerodostojnih. A tko da meni povjeruje? Jer vidješe Kako se bacam na jelo, kako […]

Art

Kojim jezikom da govorim

Kojim jezikom da govorim U svijetu gluhom za moje riječi? Kojim jezikom da pričam U svijetu ovom U kojem svako malo zanijemim?! Koji jezik poznaje ovaj svijet, Svijet baruta, krvi i novca? Nisu li u njemu Nepoznate i nerazumljive moje riječi, Mehke, i krhke, i blage, i tihe? U svijetu […]

Art

Toda una vida [Tema: Valjarević]

Mladi Andalužani, njih četvorica, stoje na pesku i flaša crnog vina ide od jednog do drugog. Pevaju i povremeno vrište, jedan od njih me pogleda i nasmeje se, verovatno prepoznavši stranca. Nigde nisi toliko tuđ kao u andaluškom selu, potpuno stran i tuđ. Kad se putuje autobusom iz Madrida ka […]