Jasan Pogled
Nikada ne možeš u potpunosti upoznati jedan grad Nikada ne možeš u potpunosti upoznati jedan grad – rekao sam Silviji. Bez obzira što šetam, gledam kuće i lica, slušam, izmotavam se pred izlozima punim cipela i suhomesnatih proizvoda. Možeš se popeti i na krovove, možeš i leći na pločnik i […]
Vratili su se kasno. Napunili čaše. Porazbijali okna. Zure u prozore. Ne smiju izaći. Strahuju da je napolju polomljeno nebo.
Kako smo daleko od smrti Kako smo daleko od smrti. Kako smo blizu smrti. Nekada je bilo drugačije. Ja mogu da zamišljam. Da stanem na nadvožnjak, ispod automobili jure i do 150, možda i 200, kilometara na sat, i da pomislim da skočim. Pitanje za Silviju, pitanje koje joj neću […]
Najteže su im usirene riječi. Brzim korakom odmiču suprotnim smjerovima. Kad se udalje od poslednjeg svijetla uplaši ih mrak i samoća, pa jedva čekaju da se opet sastanu. Iščekuju žudno ponovni susret da bi opet ćutali.
Moja me ruka upozoravala da ne bludničim po ostavljenim trgovima tražeći nešto, što su drugi odavno pronašli. Ali ja uporno svake noći napregnutim očima sve do jutra to davno nađeno još uvek tražim. Jasna Đurđić
Vrućine mi nikada nijesu smetale Vrućine mi nikada nijesu smetale, kao ni Silviji dok smo bili tamo. Kada smo došli ovdje Silvija je postajala nepodnošljiva ako temeperatura bar malo izađe iz normalnih okvira. Nijesam mogao da je prepoznam. Nervozna Silvija koja se brine hoće li znoj probiti njenu novu košulju […]
Kartaši na proplanku pod slamnim šeširima. Ubija ih žega i dosada. Svima će laknuti, samo da prvi odustane i ode. Nastavlja se muka. Karta klizi kao kaplja znoja.
Silvija voli da ulazi u prodavnice Silvija voli da ulazi u prodavnice, a ja volim da gledam izloge. Silvija voli da ulazi u prodavnice, posebno u one ispred kojih ogromnim slovima piše: sniženje, 50%, 70% i to, a ja, ne. Više volim da gledam izloge, lutke, pršute, cipele sa visokom […]
Dvije grupe pansionaca navlače konop. Lica zgrčena, stomaci pivski, ruke mekane. Prije meča su u besprekornom poretku, sapeti plavim i bijelim treger-majicama, butine stegnute uzanim nogavicama bermuda. Na kraju meča posvuda su razbacani kao razbijena vojska. Jedni se grleno raduju, drugi su polijegali po prašini. Za ručkom, zalizani servir ponavlja […]
Mrak je vrata zaključao Ko će da izbavi ruku sirotu. Bledo mastilo ožiljak ostavlja. Ne u tišini zaspalog zvona ne u jeku pahulja klizavih. U osvit na kapcima ptice me ostavi. Jasna Đurđić