Jasan Pogled
Zašto nosim osunčane plodove? Batrgam žurno prašnjavim puteljkom. Nikad ne stignem da se napijem vode što klokoće s izvora. Zamišljam ga kako sjedi u tami, a beonjače mu sjaje. Prilazim mu, napipavam činiju, punim je voćem bojažljivo. Nikada kuražan da pogledam veličanstvo njegovog lica. Grcam vraćajući se. Sin sam. On […]
Čekao sam poznati šapat, osluškivao. U njemu je bilo moje nadanje, nemiri, noći besane, zora kojoj se nijesam radovao, tuga svijeta koju sam i sam uvećavao. Suočen sa svemirom, sam, bez nade, zračka, bez čuda kojem sam se nadao, riječi utješne koju sam znao dati, oteti je, vraćajući je […]
Kada se rastajemo,Pred ogledalom primadoneOstaje nedovršena prepiska,Snovi zaglavljeniIzmeđu vječnosti i ništavila Kada se rastajemo,Lutanja su nesvetaVenera pati,Slijede godine bezavičajnosti Kada se rastajemo,Dani ustaju plačući,Nema povratkaU stari kameni grad Kada se rastajemo,Prepoznajemo seJer dijelimo istiBeskonačni, sumračni put Kada se rastajemo,Iznosimo, dajemo naduKao djevicu – da je pogubeI nadanje umire spokojnoKao […]
Kad me je ostavio ispod grede nad ambisom izgaženog strahom umalo nijesam zacvilio kao kuče. Gledam u njegova mišićava leđa blještava od znoja. Kreće ka vrhu, hrabar, veliki, sjajnook. Osjećam kako isklijava strah u koljenima. Greda zamrznuta u padu, kameni zubi sve su bliži. Nad glavom krstare ptičurine. Voda iz […]
Te godine najprimetnije je bilo kako ljudi neprimetno umiru. Naizgled, bez razloga, mimo očekivanja, u punoj snazi. Niti su bili ubijani zalutalim mecima iz prošlih ratova, niti su po njih dolazili sa okolnih zvezda. A kuga i njene sestre više nisu pripadale ovom svetu. Crne hronike dnevnih novina, kao […]
-Samo naviše – rekli su namreškani starci i smežurane babe. -Samo naviše – ponovila su musava djeca sa vjencima smokava i teglama malina. -Samo naviše – potvrđuju začečereni momci otrovani rakijom na pripeci. Ječala je mašina mučeći se. -Samo uzbrdo – ponavljam otirući hladni znoj. Budim se na mračnoj zaravni. […]
Kada kreneš na put za Itaku zaželi da dug to bude put, pothvata pun, opasnosti i saznanja. Lestrigonaca, Kiklopa i srditog Posejdona ne plaši se! Na takve nikada naići nećeš sve dok misao je tvoja uzvišena i dok birana se osjećanja tiču tvoga duha i tvog tijela. Niti Lestrigonce, nit […]
I Ja, sin mutnoga lovca, i vidra i ovca, zavoleo sam u gradu kolonijalnu Hanu, kćer tužnoga trgovca, jevreja udovca, kraj groblja što je držao bakalnicu i mehanu. Probudila me ko šumu blistavi kreket raketa i sad slep sam za vas, zrikavi šatrovci. Ljubav je tako sama i tako puna […]
Sišla je odnekud, učinilo mi se s neba, ona je zadihana rekla – sa zvonika. Vidim rumeni val kako joj naliva gojne obraze. Podižem glavu – i zaista – jedan uglačani kameni šiljak ubada nebo. Zašto se penje i kako se penje i kojim čudom kameni šiljak visi na nebu […]
Osećaj šupljine u stomaku, naježena koža svetlozelene boje, reka koja niz vodopade klizi u ždrelo. Uzeo sam knjigu nejasnog sadržaja, čitanje nekog dalekog sveta, glasovi donose klicanje Bogova. Kraj… Voda. Srđan Sekulić O autoru: Srđan Sekulić je rođen u Prištini 23.11.1993. godine. Crnogorac po nacionalnosti. Studira i živi u Novom […]