Art

Art

Od nečega uvek počne kraj

Od nečega uvek počne kraj. Od jednog dana, pogrešno izgovorene reči; Neke ćelijice unutra koja je sama otišla u šetnju; uzdrhtalog nemira kome uzrok samo slutiš; od nečega što davno beše a sad pluta ispred oka i nema slamke… Od poklona koji ne dadoh, ispružene ruke na koju ni novčić […]

Art

Kapi – Eno ga sad

– Eno ga sad, trune u zatvoru kao stučena zukva – kažu srkućući duvanski dim. – A gospođa mu, snuždila se kao popišan cvijet. Prvi put, za njegovog zemana, smiju se od srca. Dok se pali neonska cijev na dalekom plafonu ćelije, pomišlja: – U kakvom sam ja zatvoru bio. […]

Art

Kapi – Konji duge dlake

Konji duge dlake propadaju kroz dubok snijeg. Razvijavaju oblake snježne prašine. Kad nema mećave nebo je nepojmljivo plavo. Tada je dim iz odžaka razigran. Prstima raščešljava umršenu bradu. Ispod natučene šubare pogled umrtvljen tugom. Gleda daleku dolinu, kuće rasute po njoj kao poljsko cvijeće. Vidikovac je granica. Kako li je […]