Jasan Pogled
Sa razljućenim osama u očima, teslime izgrižene riječi koje se guše u dimu privremenog ognjišta. Izađu rijetko iz pećine, dočekuje ih mrtvi mjesec ili razbuljeno sunce. Ništa ih ne plaši koliko sloboda, a svi im na njoj zavide. Kad ih ošine bezumni gorski vjetar i zapljusne nebeski luč uspaniče se […]
Kada sve ovo Silvija bude čitala Kada sve ovo Silvija bude čitala, reći će mi: – Pa ovo nijesam ja. I ja ću potvrditi. – Ne, nijesi – tako ću joj reći.
Nekoliko dana prije povratka Nekoliko dana prije povratka shvatio sam, dok sam sjedio na klupi i gledao biciklistu kako se zaustavlja, odlaže biciklo, sjeda do mene i pali cigaretu, da je prihvatanje Svijeta jedini smisao mog života. Kada prihvatiš da se taj biciklista zaustavio baš pored tvoje klupe, sišao sa […]
U starim ljetopisima piše kako su se anđeli i đavoli ljubili nad kostima i klali nad kolijevkama. Te knjige su pune vriske krilatih konja što kopitama mute vodu u kojoj se vile ogledaju. U njima je tušta i tma zamršenih klupčadi, isklanih vratova, vukodlaka, vampira i karakondžula. Bezglavih glavara i […]
Silvija, jedna djevojka je pisala pjesme i umrla je u 27. godini Silvija, jedna djevojka je pisala pjesme i umrla je u 27. godini. Kažu, predozirala se. Silvija, ako želiš da pišeš pjesme, znaj, kakve sve svjetove oko sebe otvaraš. Otvore se usta, podigne se ruka, viljuška na tren nestane […]
Koliko okom, toliko umom. Iz atara im ne izlazi ni nož, ni zdravica. Jedan je volio da krišom gleda zvijezde pa je razgovoren rakijom rekao: Ovo naše katunište nije ni za dno Njegovog naprstka. – A i On i njegov naprstak, ni dance naše jame! – odgovorili su kočoperno. Tukli […]
Kada je Silvija bila mala roditelji su joj govorili Kada je Silvija bila mala roditelji su joj govorili da pokrije oči ako bi se na televizijskom ekranu pojavila neka scena kao što je ženska sisa, ili neki seks u podrumu, i tako je ona pokrivala oči i pitala se šta […]
Ko uđe, teško izlazi, ako i izađe, odmah se vraća. Ko prođe, ne može a da ne svrati. Ko svrati, zamrsi puteve. Grad niti živi, niti mre. Vječno kidišu njegove divlje vode.
Htio sam jednog dana da odem Htio sam jednog dana da odem. Jednostavno da odšetam od Silvije, daleko, da hodam, da prođem zidine grada, novosagrađene kvartove, dim industrijske zone, da dođem do nekih zelenih polja, ako zelena polja još uvijek postoje. Htio sam jednog dana da napišem Silviji pismo i […]
Tebi je lako. Zavoliš i voliš i time dišeš. Nejake reči postaju tvrđave u kojima bi da me čuvaš. Ja idem – a ne znam gde. Ja sumnju rađam – jednim pokretom umornih kapaka. Čekam da nikne cveće koje se ne stavlja u kosu, koje će se onesvestiti pred strahom […]