Jasan Pogled
U zagaravljenim selima budi se zvijer. Mnogo je krvi pod ovim suncem, zgranutim, ugruškano. U dvorištima veš raširen umjesto zastave, vijori, i posađena voća tužno trule. Širom otvorena vrata na prazninama, što bijahu domovi nekad, štrče. Masovno iseljene duše na dalekim poljanama, iza rasvjeta, pod purpurima, prave mravinjake. Pregaženi, odlažemo […]
Zašto nosim osunčane plodove? Batrgam žurno prašnjavim puteljkom. Nikad ne stignem da se napijem vode što klokoće s izvora. Zamišljam ga kako sjedi u tami, a beonjače mu sjaje. Prilazim mu, napipavam činiju, punim je voćem bojažljivo. Nikada kuražan da pogledam veličanstvo njegovog lica. Grcam vraćajući se. Sin sam. On […]
Blag budi meni i oprosti Krv sam prosipala da uplašim jadom se hranila tražeći put ka tebi na nizbrdici se o sebe spoticala prelivala u druge oči Umjesto djece otrovne riječi rađala umjesto spokoja sumnju darivala i sve radila da ne bude po tvome tražeći put ka tebi A […]
Kad me je ostavio ispod grede nad ambisom izgaženog strahom umalo nijesam zacvilio kao kuče. Gledam u njegova mišićava leđa blještava od znoja. Kreće ka vrhu, hrabar, veliki, sjajnook. Osjećam kako isklijava strah u koljenima. Greda zamrznuta u padu, kameni zubi sve su bliži. Nad glavom krstare ptičurine. Voda iz […]
Vratiti se u neku kuću ne kucati ući slobodno kao da je tvoja Smjestiti se udobno ispred nasmijanog lica i znatiželjno slušati grmljavinu kišu koja svjetluca na oknu onda se sjetiti da je noć da je dobro što nikoga ne poznaješ lagano spustiti glavu u dlanove. Jasna Đurđić
Uđi u moj stan Kao nožem U nešto tanko Odreži vratima, Otrgni me iz jastuka Kad najtvrđe živim Negdje drugo. Toplim vrhom prsta Odluči da više ne spavam, Mirisima Napravi jedan uzan most Za let.
Nebo modro Toliko si lijepa da to nije baš normalno – rekao je. I to ne samo izdaleka, ovako kada ti se približim i zagledam ti se u oči pomislim da se mogu lako onesvijestiti. Od ljepote. Od tog modrog u […]
-Samo naviše – rekli su namreškani starci i smežurane babe. -Samo naviše – ponovila su musava djeca sa vjencima smokava i teglama malina. -Samo naviše – potvrđuju začečereni momci otrovani rakijom na pripeci. Ječala je mašina mučeći se. -Samo uzbrdo – ponavljam otirući hladni znoj. Budim se na mračnoj zaravni. […]
Ponekad smo se smijali i kikotali bez nekog posebnog razloga Ponekad smo se smijali i kikotali bez nekog posebnog razloga, ali to više ne radimo. Ja se zasmijem, Silvija razgovara preko telefona, stavlja prst na usta, ćutka me, iako moj smijeh nije baš toliko glasan da ga taj neko može […]
Sišla je odnekud, učinilo mi se s neba, ona je zadihana rekla – sa zvonika. Vidim rumeni val kako joj naliva gojne obraze. Podižem glavu – i zaista – jedan uglačani kameni šiljak ubada nebo. Zašto se penje i kako se penje i kojim čudom kameni šiljak visi na nebu […]