Jasan Pogled
Nečija duša plače kao nedonošče. Taj plač odvajkada traje i nikada se neće prekidati. Selo ga je sviklo, zaboravili su na njega, a bez njega ne mogu. Ako neko i dođe, žurno odlazi, jer plač ne može izdržati. Ko se u selu rodi, zauvijek ostaje, jer sa sobom plač ne […]
Smislio sam scenario za film i ispričao ga Silviji Smislio sam scenario za film i ispričao ga Silviji. Bila je iskreno oduševljena. Kada je oduševljena, Silvija pljesne rukama, kao dijete, i još uzvikne nešto, nešto što nema značenje ali ipak dovoljno govori. Film je bio zamišljen ovako: Jedna velika sala […]
Staviću sve na svoje mesto – knjige, slike, tvoje sitnice u fioci poređati nanovo. Prozor zaglaviti da se ne zatvori – ptice su stigle! Uneću rublje, da ne pokisne – može i kiša da svrati; stolice namestiti oko praznog stola. Ostaviću svetlo, vrata otključati. Sve će biti kao da je […]
Samo polajavaju psi, a vuka niko nije vidio. Orlovi se dozivaju, a ne smiju da se sretnu. U kamenjaru se sklupčavaju zmije. Dolovi se uliježu isprovaljivani jamama. Uvijek dočergaju. Rasamaruju pretovarene konje, onda ih cijelog dana brane od muva. Kad zahladi , čergaju nazad. Tuku djecu plašeći ih zvjerovima. […]
Hodao sam i nijesam znao. Kako sam mogao da znam? Nijesam znao. Kada sam, slučajno, kao sve što je, i saznao, šta sam mogao da uradim? Samo, samo dvije solucije sam imao na raspolaganju. Da se borim. Ili da odem. Razmišljao sam: ako se budem borio, izgubiću, sigurno. Razmišljao sam: […]
Samo su na jedno mislili: kako da dograbe zoru i potegnu hladne noževe. Već ih je vidio u ludom kovitlacu preklanih grkljana. Sad merači njihove bratske čuture.
Nikad te nisam shvatala ozbiljno Uvek si sve radila naopako. Budila se kad svi spavaju, Slušala kišu i besnu oluju Sa nasladom da će sve porušiti, Polupati besno Da ni trag ne ostane. Kad te je boleo zub, Rame, glava, Smejala si se ne znajući Da je to bio tvoj […]
Strašno je probuditi se i pomisliti zašto li se dovraga budim Strašno je probuditi se i pomisliti zašto li se dovraga budim – rekao sam Silviji. Sanjao sam jednog poznanika, ne mogu reći druga, prijatelja, to je teško reći, kako ljudi olako shvataju kada kažu: to mi je prijatelj, ali […]
U svakoj kafani, dok je još u njih zalazio, imao je svoj sto, svog konobara, svoje žene. Vodio je sa sobom dva ćelava mišićava momka, sinove nekog kovača, koji bi umjesto njega, kad piće pređe u usijanu euforiju, svojim granitnim lobanjama razbijali kafanski inventar. Dva momka su brinula o njegovoj […]
Izdvajaju se iz crne gomile. Vretenasti i mrki, skidaju zamašćene kape i prilaze mu ruci. Cjelivaju krst postiđeno, tiho. Ljube se srdačno i uzimaju blagoslov. Gleda ih kako zagrljeni odmiču. Lice mu neveselo, oko suzno. Zna: čim umaknu pogledu prosuće krv prvome do sebe. U kupinovom grmu ostaće njihove kape. […]