Kamenuju vješticu.
Nesrećnica podsjeća Gojka na srnu.
Lud od bola, preklinje ih da odustanu.
Ljubi njeno čelo, dotiče joj razjedene usne, upija umirući pogled.
Uplakano dijete traži majku.
Kako se zoveš, dječače? – pitaju ga.
– Gojković -kaže kroz drhtaj.
Poletjela je prva kamenica i razbila čelo djetetu.
Najposjećeniji članci
Fenomen Trenutka
Svježe
- Samoća i kraj subjektivnosti: prepiska Nenada Obradovića i Žarka Paića
- Poezija koja ne pristaje na privid – o zbirci „Turistički vodič“ Pavla Gligorovića
- Čemer
- Slika Rijeke u putopisnim reportažama Miloša Crnjanskog [Planeta Crnjanski]
- Ljudi sa margine i potraga za slobodom: Tri crtice o Miodragu Bulatoviću Buletu


