Sve je kapalo te noći.
Rastopljeni vosak, njihova rođačka imena, oljuštene riječi, vino, pjesme i suze.
Pijani su pjevali, potom plakali, pa se smijali.
Najstariji je rekao da treba da se izuju i da stoje u lavorima sa hladnom vodom.
Prosipa smlačenu vodu crvenu od rođačke krvi.
Svake noći ih vidi kao na javi.
Žurno ulaze i pale svijeće.
Zatim ih gase i bježe u mrak.
Najposjećeniji članci
Fenomen Trenutka
Svježe
- Samoća i kraj subjektivnosti: prepiska Nenada Obradovića i Žarka Paića
- Poezija koja ne pristaje na privid – o zbirci „Turistički vodič“ Pavla Gligorovića
- Čemer
- Slika Rijeke u putopisnim reportažama Miloša Crnjanskog [Planeta Crnjanski]
- Ljudi sa margine i potraga za slobodom: Tri crtice o Miodragu Bulatoviću Buletu


