Jasan Pogled
Svjetla grada su me uvijek fascinirala Svjetla grada su me uvijek fascinirala tako da smo Silvija i ja, u svakom gradu gdje smo bili, tražili najviše kote – neko brdo, vidikovac, soliter, da bi gledali treperava svjetla, prozore iza kojih svijetle televizori i ljudske duše, milioni različitih svjetlosti, milioni različitih […]
Prati jedinu zvijezdu i ona se naglo gasi kao žar u vodi. Šta sa ljudima na ledenom moru, pod ugašenim nebom? Shvata da je sam na ukletom brodu, da su svi pomrli u mukama ostavljajući mu samo prazne čaure svojih strahova. Nebo se odjednom osipa milionima zvijezda koje radosno trepere. […]
Mislio sam da će odlazak nešto promijeniti Mislio sam da će odlazak nešto promijeniti. Tako je i Silvija mislila. Sada, Silvija stvarno misli da se nešto promijenilo ili se bar dobro pretvara da misli da se nešto promijenilo, dok ja, ah, ja, dobro vidim da je sve ostalo isto, da […]
Živjeli smo na obali, gledali u more svakog jutra, sa terase, uz kafu. Mrtve ribe su počele da se pojavljuju. Jednog dana je došao sa posla i rekao mi da ne može više. Rekao: moram da idem. Gledala sam ga i samo klimnula glavom. Riječi su nepotrebne. Riblje utrobe na […]
Sam je na vodi, kao odbačena stvar. Trne žagor nad gradom izbijeljenim slanim vjetrovima. Vjetar nosi bijeli šeširić koji mu liči na ustreptalu golubicu. Oblak je bijel ugrušak oivičen zlatom. Osjeća: usisavaju ga tamne dubine.
Sa Vitoše su na Sofiju padali crveni zapaljeni narovi, kao grа̏d, iz opsade, kao pljusak, i prosuli se na aerodromske jasle. Drobljena masa pomiješala se sa mješavinom mozgova i baruta. Stigli smo. Mnogo je lijepa Sofija, kao Dulsineja. Osim tih prizora. Pljusak. Isto su se zvale. Baka, Unuka I jedna […]
TV sam prestao da gledam odjednom TV sam prestao da gledam odjednom, u sekundi, kao dlanom o dlan. Ugasio sam ga. O, ne, nije mi bilo dosadno, naprotiv. Ali, isključio sam TV i otišao do prozora. Ispod mene, razlivala se ulica, vidio sam prozore zgrada preko trga, kancelarije, stanovi. Gledao […]
Pije kao Rus. Raduje se kao dijete. Psuje kao kočijaš. Plaši se svakog šušnja. Puši kao Turčin. Naći ćeš je na dnu tuge. Mokru od suza, blistavu od osmijeha. Ni za šta nije. Sem da se ponekad pomene.
Na televiziji razgovor sa muzičkom zvijezdom Na televiziji, razgovor sa muzičkom zvijezdom, rođendan joj je. Kaže: prvi put u životu sam pravila tortu. Ja sam prvi put toga jutra gledao njeno lice, osmjeh, kratku plavu kosu, koliko si napunila godina, pita je voditeljka i izvinjava se jer nije znala da […]
Voljeli su se, nije da nijesu. On je sjedio na stijeni i slikao more. Ona je sjedjela iza i slikala ga dok slika more. Kad je završio sliku, lagano je složio pribor i otišao bez pozdrava. Ona je slikala njegov odlazak.