Jasan Pogled
Pokušavaš, ne ide. Niko ne vjeruje ni jedne jedine riječi. Ni o brodovima koji tonu. Ni o vozovima koji se survavaju. Ni o djeci koja kolju. Ni o psima koji govore. Ne vjeruju ti da postoje dubrovački golubovi i kotorske mačke. Ni da je more slano. Ni da niko nije […]
Šta se to nas tiče, Silvija Šta se to nas tiče, Silvija? Šta se tiče nas, šta se tiče tebe – govorio sam, u praznoj sobi ispred televizora, gledajući slike nasilja, stvarnih leševa, vatre i plača. Negdje daleko od nas je sve to, govorio sam, nije bilo nikog da me […]
Nekada bijaše vinograd, u vinogradu ljudi, u ljudima radost. Ko god kaže da je tu bio vinograd ispada smiješan. Onima koji sad gledaju više liči na kamenolom. Da mi je da ga svučem s nebesa i otvorim mu umrla usta! Znam da je u ustima grozd, u grozdu priča, a […]
Kada smo živjeli tamo Kada smo živjeli tamo, prije odlaska, imali smo i TV i daljinski, kao i sada. A opet je sve bilo nekako drugačije. – Kakva strašna sprava – rekao sam Silviji – Pritiskaš dugmad i svijet se mijenja. Silvija me je poljubila u vrat i rekla: – […]
U zagaravljenim selima budi se zvijer. Mnogo je krvi pod ovim suncem, zgranutim, ugruškano. U dvorištima veš raširen umjesto zastave, vijori, i posađena voća tužno trule. Širom otvorena vrata na prazninama, što bijahu domovi nekad, štrče. Masovno iseljene duše na dalekim poljanama, iza rasvjeta, pod purpurima, prave mravinjake. Pregaženi, odlažemo […]
Zašto nosim osunčane plodove? Batrgam žurno prašnjavim puteljkom. Nikad ne stignem da se napijem vode što klokoće s izvora. Zamišljam ga kako sjedi u tami, a beonjače mu sjaje. Prilazim mu, napipavam činiju, punim je voćem bojažljivo. Nikada kuražan da pogledam veličanstvo njegovog lica. Grcam vraćajući se. Sin sam. On […]
Blag budi meni i oprosti Krv sam prosipala da uplašim jadom se hranila tražeći put ka tebi na nizbrdici se o sebe spoticala prelivala u druge oči Umjesto djece otrovne riječi rađala umjesto spokoja sumnju darivala i sve radila da ne bude po tvome tražeći put ka tebi A […]
Kad me je ostavio ispod grede nad ambisom izgaženog strahom umalo nijesam zacvilio kao kuče. Gledam u njegova mišićava leđa blještava od znoja. Kreće ka vrhu, hrabar, veliki, sjajnook. Osjećam kako isklijava strah u koljenima. Greda zamrznuta u padu, kameni zubi sve su bliži. Nad glavom krstare ptičurine. Voda iz […]
Vratiti se u neku kuću ne kucati ući slobodno kao da je tvoja Smjestiti se udobno ispred nasmijanog lica i znatiželjno slušati grmljavinu kišu koja svjetluca na oknu onda se sjetiti da je noć da je dobro što nikoga ne poznaješ lagano spustiti glavu u dlanove. Jasna Đurđić
Uđi u moj stan Kao nožem U nešto tanko Odreži vratima, Otrgni me iz jastuka Kad najtvrđe živim Negdje drugo. Toplim vrhom prsta Odluči da više ne spavam, Mirisima Napravi jedan uzan most Za let.