Jasan Pogled
Ulica Napustili svoja zborna mjesta. Više ih nema na stepeništima, po haustorima. Ne zasijavaju trotoare upljuvcima, ljuspicama, čepovima, opušcima. Čovjekoliki ne znaju da uličare kao njihovi uličarski preci. Ne kriju se pod strehama kao golubovi kad grune ljetnji dažd. Ne utrčavaju u ulaze kad zabujiči jesenja hladna kišetina. Nema ih […]
Posmatram gluvoneme kako podzeman razgovor vode I kako su im ruke umorne od reči što iz šaka žele da se oslobode I kako treba iskazati sebe al je arhitektura ruku skromna I kako je pokret kratak a misao ogromna. Kosta Kosovac
Dvadesetak ljudi stoji u gomili. Gledaju se, nasmijanih lica. Mašu jedni drugima na distanci od par metara. Kamera se polako približava. Lica su im zategnuta od botoksa. Vidi se trag vremena na novoj podlozi. Domunđavaju se. Pri detaljnijoj analizi uočavamo da svi nose identične kačkete. Na njima stoji godina. 1975. […]
Znamo svi tu djevojčicu, zar ne? To je ona mala što vazdan trči po vrtu, u bijelim spilhoznama i nikad se ne odaziva na pozive vaspitačica. Sigurno ste već zapazili njene zasjenjene oči dugih trepavica, oval njenog lica nježnog i glatkog poput mjesečevog mlađa, porculanski bistrog poput bakinih gleđosanih […]
Ugled I ova se kukavna riječ hvata na udicu. Na udicu bez mamila. Pa čik, izvadi je iz ponora. A negdje je na dnu, u mulju. Priklopljena dnom dna. Ugušena pod sigom. I ako je izvučeš, biće da je mrtva. Mrtva i izobličena. Naduvena i modra. Kao svaka jadna potopljenica. […]
Vreme mi oblikuje telo utiskuje linije širi kožu dodaje naslage… igra se glinom i bruši oštre delove Vreme posluje po mom telu podiže pritisak smanjuje otpornost skraćuje dah… polako odustaje od krupnih popravki i čeka ozbiljan kvar Vreme mi rovari po mozgu krade sećanja ubacuje prinudne radnje širi strah od […]
Čujem pssst čujem neću čujem ne umem čujem e ovoga puta stvarno ako nagazim senku tišine neka me za levo rame ugrize mladunče sivog đavola neka mi obmota svoj odvratni rep kao omču oko šije neka mi ukapa beli vosak u uši da ne mogu da čujem zvuk svog proćerdanog […]
Ćuk To je bila pjesma… Ljepša mi od slavujeve. A nikom nijesam pričao. Ko bi se još divio kreketanju i ćurlikanju. Tajim taj zastid. A bilo je, baš je bilo… Da se ova duša varoška nauživa. Poslije su čovjekoliki pojeli pola gradskog parka. Pa su ga dotucale kisele kiše. Iskrivili […]
Umem pomalo da ronim na udah Spustim se ispod linije pređem granicu ka tišini Kad suzbijem strah koji me vuče na gore I dozvolim vodi da me pritisne svojom mekom težinom Na sekundu osetim da sam uspela da se sakrijem od neprijatelja koji me vreba još iz partizanskih filmova Aleksandra […]
Ono što slijedi se ne može nazvati pričom. To je osjećaj nevin, kao vata, kao prvo nazuvanje vunenih čarapa, relikt, vitamin, nemjerljiv, naelektrisan, praćen nazirućim obrisima svjetlosne kupole iskričavog hrama u podnožju Gavaona. Nakon dugo vremena te čitanje nehajno prodrma, ovlaš uskomeša, poigra se s nervima, da bi nakon tog […]