Jasan Pogled
Najteže je sa onimašto su nam nekad bili bliskipa proziru kroz paravaneizdržljivosti i snagekoje smo postavili okolo A nema više bliskosti sa njima pa da se prepustimo slabostima i kukavičlukui pustimo tu poplavu samosažaljenja i beznađada se razbuja i odnesesvo umršeno granjei leševe sujetešto smo pokopali duboko Znamostao bi na […]
Drvo trešnje razgranalose nauštrb mojih jagodicagolica me svilena tananost laticakoje mi ničim ne pripadajua ti si vatrati si nebograna jorgovanai vjetarkoji rasipa polenod koga raste poezijati si kameniz koga niču divlji cvjetovipukotina kroz koju ulazi svjetlostti si teorema o postankuiz koje niču čarobni svjetovi Rekla sam tirazgranaj se umjesto trešnjegolicaj […]
Rađa se i rastaje se od sebe u oblacima Ili drugim prostorima se raspevava Raspojava se i razvodnjava Uvek iznad prostora na kojima je Na njima se rastojanjem odredi daRas-puti putevi budu Razrađuje se u robnoj razmeni Raspituje se o raznim pitanjima O remorkerima, reminescencijama, revoluciji Reparacijama, revolverima, reprodukciji Razmatra […]
Budi nas tvoj alarm.Telefonska dosadna zavijalica.Zapravo, budi tebe.Ja sam i prije alarma budan.Pretvaram se lukavo da sam prespavao alarm.Volim da me budilica poljupcem budi… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač – Povelja, Kraljevo
Ne dajte da umre duhMi nemamo drugog oružjaosim da budemo ljudi I nema boljeg štita od empatije I nema jačeg udarca od uzdignute glave Zapamtite;S ljudima ljudski Sa zvijerima zvjerski Pravednički bijes blagoslov je poštenih Ne zadržavajte ga u sebi, nije vam dan za skladištenje Koristite ga mudro i dignite glas Uvijek iznovazaurlajte na nepravduNeka i nebo čujeNemojte otići s ovog svijeta kao […]
Naoružan troglavom čežnjom, nazubljen kao dvorac vremena u kome su kralj i kraljica moga postojanja zapravo kralj i kraljica mog bekstva. Naoružan kraterima mog uvećanja do reda moje pesme, naoružan udesetostručenošću sveta u sebi, obitavam u borbi jedne male pesme da ide u korak sa svakom revolucijom. Opasan lavirintima svojih […]
borila sam se hrabro i časnoonako kako su meučilimoji precimrtve iza sebe ostavljala nisamjer sam im upuhivaladahonoga što je ostalo od mojeg životaborila sam se poštenjem i dostojanstvomsvoje plemićke krvi Borotei Mrkića što su iz Medviđe došlibosih nogua ja samgolim rukamaogoljenom dušomu vriskupokrivena u lišću ležalasuze je zaledio mraznegdje u […]
Ti sve okitiš, meni ostaviš lampice.Kačim ih po plafonu, lijepim papirnom trakom.Vijugam li vijugam, pravim kerefeke.Blagi zaokreti, pa nagla skretanja.Ti mutiš, sjeckaš, rendaš.Posao je gotov taman kad me propetog na stočiću zabole leđa.Svečano stavljam utičnicu.Zatrepere žmirkave lampice.– Baš je lepo – kažeš, a u očima ti namiguju varnice.Pa sjednemo na […]
Ne podnosim kišna popodneva,umirujuće zvukei sve one što se bez po’ mukestvore svuda,uvijek poželjni, nikada pozvani,kao pupoljci šareni,kao plodovi rani –a ja sam barakuda,ja sam pomalo ludai još često vjerujem u čuda. Htjela sam kao Jelenada budem žena koje nema,žena nevidljiva,ili sam htjela da budemneuhvatljiva,zasigurno nikako predvidljiva,možda sam mogla da […]
Ležim u polumrakučekam grubi zvuk alarma koji me izvlačiiz topline kreveta i polusnasan je polusmrt tako je govorila moja prababai ja svaku noć bežimu svoju malubezbednu imitaciju smrtiiz koje se budimpred zoru i onda ležim u polumrakuosluškujem…čekam… pitam se… na kom se kontu knjižesva trpljenja i moranjakoja nosimobez prigovora i […]