Februar je osion mesec i crepovi su u to vreme baš klizavi. A moj komšija Mile imao je sedamdeset i neku. Onako visok, kakvim ga je bog dao, sa smešno klimavim hodom kao da, nedajbože, ima iščašene kukove, uzeo je sebe u najam da popravi krov. I kao takav se, […]
Art
Mala moja – Kad si brisala prašinu
Kad si brisala prašinu, zapala iza teškepolice sa knjigama.Lijepa i važna, kao svaka ikonica.A knjiška polica velika i teška kao svaka knjiška polica.Teška, brate, kao jedrenjak…Ne bi je ni jači od nas šenuli.– Nema veze – kažem ti, a oblio nas znoj od uzaludnog posla.– Brzo ćemo krečiti, pa ćemo […]
Pelikan
Onaj šašavi Šved Strindberg sa imenom letnjeg meseca pisao je o ptici koja mladunce hrani krvlju iz svog srca a ja sam se prilepio za tu sliku kao školjka da bih ponovo mogao da oslušnem mit podigla si poklopac kutije tamo je blistalo kako više neće zlatno pero sa telom […]
Kriza
Šta se zaista dešava sad dok izbija na površinu nikad pokazana hrabrostili su to poslednji tragovipubertetske ludostizaostali u sivim krivinama mozga Možda samojoš jednom u poslednjem trzajuhvatamo vazduhza život kakav smo očekivali dok nastežak blok godina ne povuče na dno Aleksandra Leković
Bilbord mora ostati prazan
1. Kontejneri su jedine institucijekoje poštuju kućni red i radno vreme senka koja gura kavez s plastikom uvek te sasluša do krajauvek će podeliti pivo sa tobom a ti imaš nove obrve dve hiljade prijatelja u inboxurođendan za sat vremenai nećeš da priznaš slomljenom ogledalu (bilbord mora ostati prazan). 2. […]
Mala moja – Dok ti pričam o vinima, baš mi prija
Dok ti pričam o vinima, baš mi prija.Mislim, prija mi vino iz priče.Ovako-kako-tako.Popijemo ponekad iz jedne čaše.Gutljajčić po gutljajčić…Kad tako pijemo jednočašno vino, skole me kič-sličice,sa starih bombonjera i goblena.Recimo: golub i golubica.Ili: stara vodenica, a unutra (to se i ne vidi)vodeničar stis’o vodeničarku.Pa se kupaju u brašnu…Tebi se od […]
Enfant terrible
Moj kolega kaže za meneda ne brinem koje ću mostove iza sebe spalitiI još kaže da i dalje dijelim ljude na dobre i loše Nisam pragmatična i možda najdraža uzrečica kada sve oko mene propada jest – neka gori Kartaga mada znam da se tako ne kaže U tome je caka Kada gradiš svoje putove onda te boli kurac za […]
Ljubav
U zamku iluzija, vešto smeštenom u lobanji nagoveštaja, postojiš u sobi kao noć koja me stavi naspram sebe i svuče rukama koje taje Mesec grlatije od razdora zvezde i svežnjeva tame, čiju erotičnost otključavaju juriši sumraka i jutra zapostavljeni i zarobljeni u tvom pogledu, koga sapliće noć i baca ga […]
Abdulah Sidran – A onda će doći jutro
A onda će doći jutro kad ćešNečujno kao svitanjeUći u moju sobuI vidjetiDa mene više nemaCjelivaćešRuho u kojem sam boravioSuzama ga okapatiDlanovimaHladnogGrijatiA ja ću tePrstima odzraka svjetlosnihMilovatiOdozgorSa visinaU koje si godinamaGospodaru SvjetovaSlala molitveDa me čuvaMilovaću teNad suho moje ruho nadnesenuI NjemuGospodaru SvjetovaKazivati molitvuDa te čuvaDa te čuvaDa te čuva Abdulah […]
Tostiranje zelenih kriški
(upad na novogodišnje svirke) Koliko smo puta 31. decembra sahranili sami sebe i skupili snage, negde pre ponoći da pobacamo drlje i pidžame ružičaste filmove, najlepše želje skinemo odeću s drveća oduvamo prašinu s prskalica i s kesama za đubre u džepovima čestitkom iz second hand-a i mrtvim golubom na […]

