Jasan Pogled
Fabrika Mile u plavim kolonama, pričaju, puše, iskašljuju. Ili tandrču bicikletima zvanim hitlerovka. Neki u krcatim autobusima koji isprduju klobuke crnog dima. Bitan mi taj žagor, volim taj miris. Mada, ništa nije mirisalo. Osim uspomene na trudbeničke plave kolone. Ponekad mi u snu jaukne fabrička sirena. I zaojka prepuna kafana […]
Zaselak pust lipe toče tosku Devojčica stopalima gazi bubamare Gleda nepokretna majka iz naslonjače Beli se vezir Seljanka muze Biće nevreme Prolaze vozovi pored Odese zemlje lilihipa Otvara se carstvo nara Sabahudin broji korake Marta ona sumnja izlazi u noć Imitira svog Jevrejina Sabahudin dodiruje zanoktice Žitnica Zanosi je […]
za Davida Iskoračivši iz mog telesnog polja šapnuo je čuvaću tvoju tajnu tako poverljivo da je oduvao malo prašine sa unutrašnjeg ogledala čime da se usprotivim ovim rečima pošto sam žena pa svakako mora tu biti nečeg za čuvanje nije valjda baš sve u izlogu Ali ja ne spaljujem […]
Prvo su ulazili polako, jedan po jedan, gotovo smjerno, pokajnički, u tišini. Kao da ih je jutarnja jeza što plazi od prstiju u tijesnim čizmama do vrha nakostriješenog tjemena, navodila na to da se uz zadnju stranicu kamiona, pod gumenu ceradu, penju baš tako nijemo, kao u kakvom pogruženom, […]
Učitelj Kad su sve pokupovali, kupili su i škole. I učitelje, đuture. Kud i june, tu i uže. Kupovali ukradak lupeškim paruljinama. Čovjekoliki kupili i zvanje. Pravo-pravcato zvanje. Prodali im ga škole i učitelji koje su kupili. I svi su dobro prošli. Sem znanja. Koje se ne kupuje i ne […]
laži baroka Plesalište u gradu Ur, u Međurečju. U razlivenom vrtu, u siluetama rokokoa. List, potonuo u zalazak,pada na jagodice.Nevesti.Ona je iz Kampanje!Doplivala je gola do narandže. Miriše njena raznobojna plava. U ushićenosti, zaboravila bi – na plesalište. Dopala bi se gola od narandže, sa najtišom melodijom kineskih […]
Ulica Napustili svoja zborna mjesta. Više ih nema na stepeništima, po haustorima. Ne zasijavaju trotoare upljuvcima, ljuspicama, čepovima, opušcima. Čovjekoliki ne znaju da uličare kao njihovi uličarski preci. Ne kriju se pod strehama kao golubovi kad grune ljetnji dažd. Ne utrčavaju u ulaze kad zabujiči jesenja hladna kišetina. Nema ih […]
Posmatram gluvoneme kako podzeman razgovor vode I kako su im ruke umorne od reči što iz šaka žele da se oslobode I kako treba iskazati sebe al je arhitektura ruku skromna I kako je pokret kratak a misao ogromna. Kosta Kosovac
Dvadesetak ljudi stoji u gomili. Gledaju se, nasmijanih lica. Mašu jedni drugima na distanci od par metara. Kamera se polako približava. Lica su im zategnuta od botoksa. Vidi se trag vremena na novoj podlozi. Domunđavaju se. Pri detaljnijoj analizi uočavamo da svi nose identične kačkete. Na njima stoji godina. 1975. […]
Znamo svi tu djevojčicu, zar ne? To je ona mala što vazdan trči po vrtu, u bijelim spilhoznama i nikad se ne odaziva na pozive vaspitačica. Sigurno ste već zapazili njene zasjenjene oči dugih trepavica, oval njenog lica nježnog i glatkog poput mjesečevog mlađa, porculanski bistrog poput bakinih gleđosanih […]