Jasan Pogled
Kada smo dolazili sjedio sam do prozora, gledao puteve, gradove, rijeke, na kraju i more i ostrva i iskreno uživao. Silvija je bila uzbuđena jer, kako je rekla, životi nam se mijenjaju za 360 stepeni. Pio sam crno vino i zabavljao se razmišljanjem o tome da bi nam se […]
Mravi iz našeg stana su nestali primetili smo to tek kada smo se probudili iz naših pamučnih snova nestali su iz naše meke kuhinje nestali su iz lamperije što krcka nestali su sa bajkovitog poda okrunjenih kiselih zidova koje su tako veselo pomerali kao vešti tesari i […]
Kako je dobro što postoji satelitska antena. Kablovska televizija! Nigdje ne moram izlaziti, sjedim i preživam svjetove, pa ih varim, polako, pa opet, i sve tako. – Nije ti to rješenje – Silvija je rekla, šaljivo, mislila je da ne mislim stvarno da samo gledam te fantastične svjetove, da […]
krenula sam u mitrovicu ibarskom magistralom tamo su čučavci i traktori i drveće otežalo od voća i devojčice sa golim pupkovima stigla sam do kosova odakle je moja majka i njena majka i sestra mi se tamo rodila a doktor je bio pijan videla sam američke vojnike guzati su a […]
Nameravao sam da napustim mesto. Kakve veze ima koje mesto, mesto ko mesto. Sprema se smena i ja ću to izbeći, neću biti tu kada dođu ili dođe. Napustiću sve. Otići ću koliko god mogu dalje, ali ne daleko, možda čak i na reku ili rečno ostrvo. Tamo se neću […]
Sećam se dana kada sam se rodio (repeticija) U utorak februara, iskljucili su struju Doručkovao sam jednu šargarepu Ponudio mojim psima (nisu hteli) Pokriven ćebetom čitao sam Krležinu poeziju i Rečnik kiše Posle četiri rakije bio sam srećan Onda napišeš dugačku pesmu Postaješ dosadan sebi. (sebičan) Sebičnjaci su ostrvski […]
Kada je Silvija rekla hoćemo li da odemo, bez mrvice, bez trunke razmišljanja, rekao sam: – Hoćemo. Ni sekundu nijesam, nešto sad, razmišljao. Silvija je rekla: – Ovdje se ionako ništa neće promijeniti, sve je isto, zgrade, ljudi, obale. Rekao sam: – Da, ovdje je sve i uvijek isto. Tamo […]
Mati Angelina je bila djevojčica kad je čula: duša u koljenima prebiva. Sveto pismo je na noćnom stočiću, ona je sama i prozebla u zidinama mračnog samostana. Sluđena je muškom šakom na svojim koljenima i vječnim pitanjem: Jesu li lijepa ili ružna? Iz zbirke Kapi
Nebom jecam, bezdomnošću propjevavam Čežnjiva su mi mrtvila. Staklenim okom ubogog nekog tamo Neutješna utroba, nepomični hladni trup Gleda s očekivanjem Otiču mi saputnici tiho niz osunčanu strminu života Zagubiše mi se jeseni, Ne govore mi trešnje više zimi, Niti su mi počinci u ružinom stablu. Ko li plače […]
Dana 18.12.2016. godine, udario je mraz na Novi Sad, a na uglu između ulica Iva Ćipika i Svetozara Ćorovića, na Novom Naselju, bilo je sablasno. Ustao sam u pola 4 ujutru da bi popio vode. Mučila me je blaga temperatura i usta su mi bila u potpunosti […]